POČELO JE: Dijeli li predsjednik HND-a neprofitne medije na 'vaše' i 'naše'? | Hazud.hr

POČELO JE: Dijeli li predsjednik HND-a neprofitne medije na 'vaše' i 'naše'? | Hazud.hr:



…

POČELO JE: Dijeli li predsjednik HND-a neprofitne medije na “vaše” i “naše”?

OBJAVIO: NADA LANDEKA | DATUM OBJAVE: 02/10/2016 | LEAVE A RESPONSE

Dana 01. listopada 2016. godine predsjednik HND-a tj. Hrvatskog novinarskog društva Saša Leković  napisao  je članak u kojem opet,  upućuje niz kritika prema  tehničkom ministru kulture Zlatku Hasanbegoviću.  Prema Lekovićevim tvrdnjama rezultat ukidanja potpora neprofitnim medijima je 280 novinara koji su  od jučer  bez prihoda, a upitna je mogućnost  opstanka za 20 neprofitnih medija.

Saša Leković sudjeluje u prosvjedima “za slobodu medija”

Neprofitni  mediji kojima su za vrijeme vladavine SDP-a obilato punjene i blagajne „bogato su osnažili treći medijski sektor“ – kaže Leković u  članku objavljenom na stranicama www.hnd.hr.

Novog ministra Hasanbegovića ispred ureda dočekao lijes

30 stalno zaposlenih novinara i 250 vanjskih suradnika  ostalo je bez prihoda za život i budućnost im je neizvjesna –  stoji u tekstu, uz neizostavnu kritiku u nastavku teksta upućenu prema Zlatku Hasanbegoviću, još uvijek aktualnom ministru kulture.   On je naime u siječnju 2016. godine ukinuo program sufinanciranja neprofitnih medija, raspustio stručno povjerenstvo koje je te potpore dodjeljivalo, te stopirao program potpore medijima zajednice za koji je Ministarstvo u prošlom mandatu osiguralo 30,6 milijuna kuna iz Europskog socijalnog fonda. Tako su Hasanbegovićevim ‘radom’ prekinuti programi koji su barem djelomično zaustavljali trend odlazaka profesionalnih novinara na burzu, kao i potpunog društvenog i materijalnog urušavanja profesije – tvrdi Leković.

Lijepo je da se predsjednik HND-a brine za neprofitne medije i za novinare koji nemaju prihoda. Još bi ljepše bilo da se u  svojem tekstu osvrnuo  i na dugogodišnju neravnopravnu podjelu financijskih sredstava, prema kojoj su jedni dobivali obilato i stalno, a drugi nikako.

Takvim postupanjem SDP-ove vlasti, za kojiim mnoge neprofitne udruge i neprofitni mediji svakodnevno liju suze, došlo je do ogromnog nesrazmjera među neprofitnim medijima i nejednakosti. Dok su jedni imali zahvaljujući financijama mogućnost napretka i rasta, drugi godinama opstaju  i uspješno objavljuju svoje tekstove,  bez i jedne kune financiranja.  Stjecajem okolnosti u ovu drugu skupinu grupirani su portali koji više naginju, kako bi političari rekli „desno“, iako bi svi portali, pa i novinari, trebali imati odmak od politike i ne bi smjelo biti podjele na “vaše” i “naše”.

Diskriminacija u medijima

Tako su pojedini neprofitni mediji, unatoč izostanku financijske potpore,  uspjeli postići revolucionarni poduhvat,  angažirati  na portalima po nekoliko novinara koji svakodnevno rade i objavljuju svoje tekstove, modernizirati se i rasti, i to sve bez i jedne jedine kune  subvencija.  Pravo čudo reklo bi se, ali  ta novinarska čuda koji su uspjeli opstati bez financiranja iz proračuna, nitko ne spominje.  Dapače, po nekoliko puta ih je spomenuo Milorad Pupovac u svojem Biltenu, gdje su upravo ti nefinancirani portali imenovani kao rak rana ovog društva. Za nezaposlene novinare na tim portalima, koji nemaju ni kune prihoda, nitko nije podigao glas, baš kao niti za suspendirane i otpuštene novinare koji su suspendirani i otpušteni isključivo iz razloga što ne misle  onako kako diše i misli ljevica.

Većina domoljubnih neprofitnih medija iskreno se nada, i podržava izbor Zlatka Hasanbegovića za ministra kulture i u slijedećem mandatu. Njegov izbor unio bi malo svjetla u medijski prostor i nadu da će se možda uvesti jednakost prilika i šansi i da će svi oni novinari koji su godinama nezaposleni i bez prihoda, možda isto tako dobiti priliku da se razvijaju i  napreduju. Proteklih godina to nije nikako moguće.

Iako Hrvatsko novinarsko društvo  na čelu sa predsjednikom Sašom Lekovićem izražava stav koji bi trebao predstavljati stav svih novinara HND-a, iznoseći da se „od budućeg mandatara Vlade Republike Hrvatske očekuje da ozbiljno povede računa o osobi koju će izabrati za novog ministra/icu kulture kako bi se u što kraćem roku sanirala šteta koju je svojim djelovanjem počinio odlazeći ministar“, brojni neprofitni mediji na kojima objavljuju  novinari koji rade isključivo srcem, sa takvim stavom se ne slažu.

Ti mediji mahom  podržavaju uvođenje reda u javne financije, pa tako i uvođenje reda u financiranje neprofitnih medija, uz onemogućavanje financiranja po sistemu „tko je bliže vatri bolje se grije“.

HND – SAŠA LEKOVIĆ, VESNA TERŠELIĆ, PEĐA GRBIN, MILORAD PUPOVAC

Upravo takav sistem financiranja u kojima jedni primaju obilato a drugi nemaju nikakve šanse  stvara netoleanciju i isključivost.   Kroz čitavo vrijeme obnašanja funkcije predsjednika HND-a do sada se mogao najčešće čuti glas zabrinutosti za neprofitne medije koji su podržavali ljevicu, dok se istovremeno ne čuje niti jedan glas, osim glasa osude, za neprofitne medije koji su možda prema svojim sadržajima skloniji desnici.

Vodi li takav stav opet prema novim prosvjedima i rušenju vlasti ukoliko  prije financirani neprofitni mediji (antife) ne dobiju svoj dio kolača?

Iskreno vjerujemo da će predsjednik HND-a sa jednakom žestinom izaći  sutra na ulicu i dati podršku novinarki Smiljani Škugor koje je odnedavno ostala bez posla iz razloga jer je javnosti učinila dostupnom informaciju o milijunskom dugu supuge bivšeg SDP-ovog ministra Miranda Mrsića.

N.L./ HAZUD

EKSKLUZIVNO: DRŽAVNO IZBORNO POVJERENSTVO UPUTILO PRIJAVU DORH-u RADI PROVEDBE ISTRAGE NAD ŽIVIM ZIDOM | Hazud.hr

EKSKLUZIVNO: DRŽAVNO IZBORNO POVJERENSTVO UPUTILO PRIJAVU DORH-u RADI PROVEDBE ISTRAGE NAD ŽIVIM ZIDOM | Hazud.hr:

EKSKLUZIVNO: DRŽAVNO IZBORNO POVJERENSTVO UPUTILO PRIJAVU DORH-u RADI PROVEDBE ISTRAGE NAD ŽIVIM ZIDOM

OBJAVIO: REDAKCIJA | DATUM OBJAVE: 21/09/2016 | LEAVE A RESPONSE

JEDINA OPCIJA  kao back up ima  i REZERVNU OPCIJU – političku stranku Živi zid – Ivan Vilibor Sinčić

Koalicija JEDINA OPCIJA

Državno izborno povjerenstvo dostavilo je  danas Državnom odvjetništvuprijavu protiv političke stranke  Živi zid koju je DIP-u u zakonskom roku dostavio Nenad Koljaja. Prijava upućena DIP-u sadrži prigovore na  povrede zakona od strane vodstva političke stranke Živi zid – Ivana Vilibora Sinčića, Ivana Pernara, Vladimire Palfi.

Ivan Sinčić – Nenad Koljaja

Nenad Koljaja je za parlamentarne izbore 2015 godine osobno sudjelovao u promidžbenoj kampanji Živog zida, donirao Živom zidu svakodnevnu vožnju automobilom (popularnim jaguarom) te prešao više stotina kilometara diljem Hrvatske o svojem trošku, što sukladno Zakonu o financiranju političkih stranaka predstavlja donaciju koju Živi zid nije prikazao u svojim financijskim izvješćima,  ali je i svjedok da je Živom zidu na korištenje, u obliku donacije, dana hala na Zagrebačkom velesajmu,  hrana, uredski prostor, milijun letaka, te brojne druge usluge koje nisu prikazane u financijskom izvješću za 2015 godinu.

Vodstvo Živog zida – Vladimira Palfi, Ivan Sinčić, Ivan Pernar

Među članstvom Živog zida, ali i među članovima Glavnog odbora kolaju informacije kako se stranački novac, točnije novac iz državnog proračuna i iz neprikazanih donacija  trošio na privatne potrebe trojca Sinčić, Pernar, Palfi, te su gotovo svi upoznati kako se novac iz državnog proračuna nije trošio samo za potrebe političke promidžbe, već  ponajviše za osobne potrebe.

Nadalje, Sinčić, Pernar, Palfi,  prijavljeni su DORH-u za više kaznenih djela, između ostalih za krivotvorenje potpisa članova Glavnog odbora, krivotvorenje potpisa na financijskim izvješćima i lažiranje Skupštine, ali i za ozbiljnija kaznena djela, k.d. ucjene, ozbiljne prijetnje pa i iznude.

Kaznena prijava protiv Ivana Sinčića, Vladimire Palfi, Ivana Pernara

Iz određenih razloga su kaznene prijave protiv vodstva Živog zida, od kojih se Ivan Sinčić u obraćanju javnosti uglavnom obraća kao predsjednik Živog zida, pa i kao JEDINI predsjednik Živog zida iako to nije, stajale neobrađene i zatrpane negdje duboko u ladicama ODO i DORH-a, dok je ohrabreno takvim ponašanjem državnih institucija,  vodstvo Živog zida nastavilo istim putem bezakonja i naPrijevremenim parlamentarnim izborima 2016. godine.

Upravo takvo postupanje vodstva političke stranke Živi zid je bio razlog i javnom istupanju, a potom i istupanju iz stranke jednog od supredsjednika – Hrvoja Runtića s kojim se vodstvo Živog zida odlučilo obračunati na jedan apsolutno nizak i nesvakodnevni način, objavom videa neprimjerenog sadržaja na društvenim mrežama.

Tako su u financijskom izvješću prikazani daleko manji troškovi nego što su oni stvarno, uzevši u obzir cijene koje su ponuđene na tržištu za  reklamne plakate, letke, spotove na TV, korištene prostore u kampanji, butelje vina, promotivne majice, balone,  i drugi promidžbeni materijal. Radi očiglednog nesuglasja u odnosu prikazanih troškova i stvarnih troškova (obračunanih po količini promidžbenog materijala) jasno je da financijska izvješća ne odgovaraju stvarnim troškovima, a što kao posljedicu za sobom povlači i obustavu isplate novca političkim strankama iz državnog proračuna.

Uz sve navedeno,  birači Živog zida dovedeni su u zabludu, što predstavlja direktnu prijevaru birača, obzirom da  je Živi zid registriran kao aktivistička udruga kako su se predstavljali široj javnosti a da su živozidaši na izborima 2015, i 2016. godine nastupali kao politička stranka, i to kao nasljednici političke stranke Savez za promjene kojoj su promijenili ime u Živi zid:

  U međuvremenu su iz registra udruga brisane čak dvije udruge Živi zid,  jedna u kojoj je predsjednik Kristijan Ivanković, i  druga u kojoj je predsjednik  Mario Gracinkoji je nedostupan javnosti. Neslužbeno se doznaje da je Mario Gracin nestao iz javnosti nakon što je MUP počeo istraživati donacije uplaćivane na račune udruge Živi zid ali i na privatne račune članova Živog zida, a koje donacije u novcu nigdje u izvješćima nisu prikazane.

Paralelno sa prijavom Nenada Koljaje, prijavu je zasebno predao USKOK-u i jedan od supredsjednika Živog zida Hrvoje Runtić, koji je osobno utvrdio, uvidom u spise Ministarstva uprave da su na  dokumentima deponiranim u Ministarstvu njegovi potpisi, iako je on siguran da to nisu njegovi potpisi, i da se radi o falsifikatu dokumentacije o Skupštini stranke, ali i falsificiranom njegovom potpisu na financijskim izvješćima stranke Živi zid.

I jedna i druga kaznena prijava potkrijepljena je prepiskom članova Živog zida, i vodstva Živog zida, pa i audio-snimkom, iz čega se nedvojbeno može zaključiti o brojnim nezakonitostima koje USKOK i DORH trebaju tek sažeti u optužnicu.

  

Do odluke institucija, postavlja se pitanje, može li politička   stranka sa saborskim zastupnicima optuženim za financijske malverzacije, krivotvorenje potpisa, utaju, iznudu, zastupati građane RH u Hrvatskom Saboru ili im pod HITNO treba privremenom mjerom zabraniti političko djelovanje?

Kao dokaz postojanju malverzacija u javnost je iznjedrila i informacija o registraciji nove političke stranke Živi zid – Ivan Vilibor Sinčić koja  očigledno umjesto JEDINE OPCIJE služi kao REZERVNA OPCIJA na čiji račun će sjesti novac iz državnog proračuna u slučaju da politička stranka Živi zid bude odlukom nekog državnog tijela – blokirana.

HAZUD.HR/www.hazud.hr

Pavković: Pupovac je po zanimanju Srbin koji se propagira usred Zagreba (video) |

Pavković: Pupovac je po zanimanju Srbin koji se propagira usred Zagreba (video)

Datum objave: 26. studeni 2015./Izvor: direktno.hr

‘Pupovac ma svoje novine Novosti koja financira Vlada, ne možemo zamisliti da se to događa u Srbiji”, rekao je Mladen Pavković

Mladen Pavković i Zvonimir Trusić u emisiji Bujica razgovarali su o položaju branitelja koje je aktualizirala ponovo nedavna smrt vukovarskog branitelja Darka Pajičića.

Pavković se osvrnuo na slučaj Veljka Marića, odnosno, apela koji je poslao u ime Marićeve supruge. ”Supruga Veljka Marića zamolila me da putem različitih društvenih mreža jednostavno napišem apel da je Veljku Mariću lošije nego što mu je bilo u srpskim logorima zbog teške bolesti. Nakon što ga nisu pustili u bolnicu, zadržavali su ga u zatvoru u Glini gdje se nalazio. Nakon mog apela drugi dan, javili su mi da su Veljka prebacili u Zagreb u bolnicu gdje je danas”, rekao je Pavković.

Nakon euforije nakon njegovog povratka, napomenuo je Pavković, nitko nije govorio o njegovom slučaju.

Zvonimir Trusić slučaj preminulog branitelja Pajičića opisao je kao kap koja je prelila čašu.

”Na društvenim mrežama sam obznanio da je krajnji čas, da nama Hrvatima, nitko ne može nanositi zlo bez posljedica. Jednostavno to mirno nećemo više gledati”, rekao je Trusić.

Ostojića je nazvao sramotom Hrvatske kao i ”vladajuće koja se rukama i nogama bore da ostanu duže na vlasti’.

”Branitelji u Koprivnici i diljem Hrvatske lijepili su plakate s fotografijom Darka Pajičića, a 18. ožujka 2014. policija je skidala usred bijela dana plakate zbog neprimjerenog sadržaja objašnjavajući da se time narušava javni red i mir”, ispričao je Pavković.

Osvrnuo se i na snimku o Pajičiću koji je pao u privatnom kafiću, a koja se ovih dana objevljuje po medijima.

”Ako smo bili u nekom kafiću, jesmo snimljeni? Hoće se to upotrijebiti protiv nas za pola godine i prikazati da smo pali?”, dodao je Pavković.

Trusić je napomenuo kako je bjelodano da su ‘Ostojić i ostali dio elitne vlasti policiju pretvorili u dio represivnog aparata.’

”Nadam se da će zbog toga odgovarati. Ne mogu se ne sjetiti oskvrnjenja spomenika HOS-ovcima u Splitu. U totalno alkoholiziranom stanju, prema našim informacijama, ministar je dao zapovijed da se to oskvrnavi jer mu smeta za dom spremni”, rekao je Trusić.

Osvrnuo se i na potporu manjina koaliciji Hrvatska raste.

”To je izvitopereno. Zalagat ću se da nitko ne može imati veća prava od Hrvata u Hrvatskoj. Nelogično je da minorni tip dobije 143 glasa”, rekao je Trusić.

Pavković se osvrnuo na branitelje.

”U registru branitelja ima pola milijuna branitelja, postavljam pitanje gdje su bili na dan izbora. Da su branitelji glasovali, mi ovakvu situaciju ne bi doživjeli”, rekao je Pavković.

Pavković je naveo kako je Pupovac po zanimanju Srbin te predstavlja malu skupinu ljudi.

”Iznimno zarađuje i propagira se i usred Zagreba ima svoje novine ‘Novosti’ koja financira Vlada. Ne možemo zamisliti da se to događa u Srbiji. Novine se možda prodaju u toliko primjeraka koliko svi zaposlenici niti nemaju članova obitelji”, rekao je Pavković.

Osvrnuli su se i na današnji izlazak Ive Sanadera iz Remetinca, odnosno, ulogu Mladena Bajića u procesu procesuiranja.

”Evidentno je da su Bajić i Kosor odigrali glavne role u procesuiranju Sanadera. Očekujem, ne da ne kandidira za suca Vrhovnog suda nego njega treba procesuirati. Napravio je zlo braniteljima u suđenju u slučaju Lora”, rekao je Trusić.

Voditelj Velimir Bujanec na kraju emisije prikazao je fotografiju na kojoj u nekom zagrebačkom kafiću sjede Boris Lalovac i Zoran Šprajc, kako je Bujanec istaknuo, na dan uhićenja Zdravka Mamića, istaknuvši kako Šprajc dobiva instrukcije, kao i cijela SDP-ova RTL televizija.

BANKARSKE TAJNE: Kome zapravo dužnici duguju novac ukoliko su njihovi ugovori već u startu sekuritizirani? |

BANKARSKE TAJNE: Kome zapravo dužnici duguju novac ukoliko su njihovi ugovori već u startu sekuritizirani?

Datum objave: 26. studeni 2015./Piše: Nada Landeka

Banke najvećim dijelom nisu uopće  ovlaštene naplaćivati se na vašim nekretninama jer su iste odavno ustupljene  raznim međunarodnim fondovima

Odlučili ste sklopiti ugovor o kreditu. Banke traže od vas čvrsta jamstva, bjanko zadužnicu, mjenicu, mjenično očitovanje ili nekretninu. Vi kao dužnik dobivate novac iz kredita, odprilike u vrijednosti 1/3 vrijednosti nekretnine, a banka vam zaračunava kamatu, koja uobičajeno na otplatni rok od 10 godina premašuje glavnicu.

Banke koriste nekoliko oblika kapitalizacije vaših ugovora. Prvi oblik je prodaja vrijednosnih papira i ugovora na svjetskom tržištu sekuritizacijom.  To su poslovi pretvaranja nelikvidne u likvidnu financijsku imovinu pri kojima nelikividna financijska imovina (npr. portfelj kredita) najčešće služi kao osiguranje za izdanje vrijednosnih papira, i/ili poslovi prijenosa rizika takve imovine. Sporazumom o sekuritizaciji  sklopljenim između Banke i Države,  Država je odobrila bankama da  vašim nekretninama jamče za unovčavanje ugovora na međunarodnom tržištu. Drugim riječima, od vaših nekretnina stvaraju novac.  Ugovore o kreditima uz jamstvo hipotekom,  vrijednosne papire, obveznice, dionice,  preprodaju raznim organizacijama, legalnim, polulegalnim, pa i ilegalnima.  Na takav način kroz mala vrata,  u Hrvatskoj stječu kapital osobe i organizacije o kojima doista ništa ne znamo.

Osim toga banke su u startu spremne na rizik. One znaju da nećete moći platiti kreditnu obvezu. Zato imaju osnovan svoj vlastiti rizični Fond koji pak 80%  svojih potraživanja osigurava kod najvećih svjetskih osiguravatelja.  Po prvom riziku, i neotplaćenih nekoliko rata oni preuzimaju kompletnu vašu tražbinu, odnosno ugovore o kreditu od banke i vrše dalje naplatu. Te osiguravajuće kuće odnosno fondovi za rizična potraživanja, nakon što više dužnik nije u mogućnosti plaćati kredit, angažiraju odvjetničke kuće koje imaju zaposlene po desetak odvjetnika. Njihov je zadatak istražiti sve najcrnje o dužniku, čime bi ga mogli držati u šaci. Što više crnila, tim je dužnik jadniji i bespomoćniji, time su preuzimatelji potraživanja sigurniji da će dužnik plaćati još dugo vremena kako bi koliko toliko sačuvao svoju privatnost.

No to nije sve. Doznajemo, da  obzirom da dužnik  ne zna da je njegov kredit sekuritiziran, da leasing kuće i banke radi  naplate rizičnih potraživanja i dospjelih kredita prodaju ponovno svoje potraživanje Agencijama za naplatu potraživanja.  One za obavljanje naplate koriste zatvorenike koji se nalaze na odsluženju zatvorske kazne. Neslužbeno kola informacija da te agencije koriste zatvorenike koje izvlače na vikend (službeno se vode da su u zatvoru), i to osuđenike za teža kaznena djela, i njih koriste za zastrašivanje dužnika i naplatu potraživanja.

Zašto sekuritizacija?

Zato jer tvrtke na takav način lakše dolaze do likvidnih sredstava: velike tvrtke mogu na taj način prodati svoja potraživanja od kupaca. Tvrtke za leasing mogu se financirati na taj način. Investitori kupuju novu vrstu vrijednosnica.  Banke  inače nelikvidne kreditne portfelje pretvaraju u likvidnu imovinu i/ili prenose njihove gubitke. Obzirom da  Banka i Država imaju sklopljen Sporazum o sekuritizaciji, temeljem kojeg Banka dijelom izdvaja dio sekuritiziranih sredstava za potrebe Države i namirenje dijela javnog duga, Država djelomice koristi sekuritizirana  sredstva i za financiranje javnih projekata na svim razinama vlasti.

Ministarstvo Financija Republike Hrvatske  još je 2006. godine zacrtalo  planom rada reguliranje poslova sekuritizacije. Proces rada nadzirali su predstavnici EBRD i projekta Convergence Svjetske banke kako bi se osiguralo prihvaćanje najviših profesionalnih standarda i odgovarajuća zastupljenost javnog interesa.

Mnogi financijski eksperti smatraju da je upravo sekuritizacija odnosno zlouporaba iste uzrokovala svjestku krizu.  Sekuritizaciju je  proces u kojem pojedina banka ili druga institucija izdvaja određen iznos kredita (osigurane nekretninom) ili vrijednosne papire i obveznice iz svoje bilance i pretvara ih u specifičnu vrstu vrijednosnice (Pfandbrief-Kreditno pismo)  koja se zatim prodaje na tržištu kapitala. Na taj način banka dolazi do financijskih sredstava. Sekuritizacija se posljednjih godina toliko razvila da se pojavio cijeli niz instrumenata različitih stopa rizika, prinosa i dospijeća, a prinosi su vezani uz gotovo bilo koju vrstu novčanih tokova koji se mogu predvidjeti u budućnosti.

Porast sekuritizacije zabilježen je u gotovo svim zemljama Eurozone. Najveći razvoj zabilježen je u zemljama s najvećim porastom cijena nekretnina (Portugal, Italija, Španjolska, Nizozemska), a u skladu s time u Eurozoni najveći udio izdanih vrijednosnica predstavljaju rezidencijalne i komercijalne hipotekarne obveznice (68% svih izdanja). Preko 50% izdanih vrijednosnih papira kupili su investitori izvan Eurozone, uključujući investitore iz Ujedinjenog Kraljevstva, Azije, Srednjeg Istoka i Afrike, što pokazuje globalne učinke disperzije kreditnih rizika.

Kome zapravo dužnici duguju novac ukoliko su njihovi ugovori već u startu sekuritizirani?

Dužnik bi mogao uputiti banci pitanje, je li njegovo ugovor o kreditu sekuritiziran. Najvjerovatnije je. Banka Banka ima samo jedan rgument za nastavak naplate potraživanja od dužnika – a to je postojanje  ugovora između vas i banke.   Međutim, ako je vaš kredit sekuritiziran, ugovor je prodan! Banka više nema ugovor, niti ima pravo na ugovor.

Amerčke banke presudom iz 2012. godine dužne su isplatiti građanima preko 25 milijardi dolara odštete. Oštećeni građani u sudskom postupku dokazali su da su  pet najvećih investicijskih banaka u Americi  zlouporabile svoj položaj, iskoristile krizu i aktivirale oko milijun hipoteka građana koji nisu mogli vraćati kredite i to bez adekvatnih provjera i formulara. Po sudskoj presudi preko 750 000 ljudi mora  natrag  dobiti svoje oduzete domove i novac na temelju odštete.

Ukoliko je banka prodala vaš ugovor o kreditu, ona više ne može pravno, etički ni moralno tražiti povrat duga od vas, jer oni su već isplaćeni i to u najmanjem iznosu od 80% vrijednosti ukupne glavnice i kamate.

Međutim, ono što je zabrinjavajuće, to nisu samo već u startu prodane nekretnine dužnika i njihovi ugovori o kreditu, već činjenica da se i sama Država zadužuje kod banaka u Hrvatskoj. Za isplaćene kredite Država bankama jamči državnim obveznicama.

Preuzete vrijednosne papire – obveznice, banke prodaju na međunarodnom tržištu i tako stvaraju sebi kapital (unovčavaju vrijednosne papire).  Kome banke prodaju i koliko je takav posao legalan to je pitanje, ali je još veće pitanje tko dolazi na hrvatsko tlo kao investitor i vlasnik vrijednosnih papira i državnih obveznika. Na takav način, banke mogu rasprodati apsolutno svu imovinu, kako privatnu tako i državu. A od toga hvata jeza.

Odgovor čitateljice Domagoju Margetiću na Otvoreno pismo o Oluji: “Ti sad o’š meni prodavat ta sranja o ugroženosti?!? Pa ja sam ugrožena jer NISAM manjina!!!” |

Odgovor čitateljice Domagoju Margetiću na Otvoreno pismo o Oluji: “Ti sad o’š meni prodavat ta sranja o ugroženosti?!? Pa ja sam ugrožena jer NISAM manjina!!!”

Datum objave: 22. studeni 2015./Piše: Ana Radić Miler

Nakon objavljenog sramotnog Otvorenog pisma novinara Domagoja Margetićakoje je on uputio Hrvatima na dan proslave Oluje pod naslovom“Hrvati vi ste fuj, ubijali ste srbe, ruke su vam krvave do lakata” u Uredništvo HAZUD-a  pristiglo je niz komentara i pisama naših čitatelja.  Gdja Radić Miler upitala je sebe a i nas, tko može od Hrvata prešutjeti i ne odgovoriti na  pismo koje je adresirano na adresu svih Hrvata jer je svima nama i upućeno. Pismo pročitajte na ovom linku:   http://www.hazud.hr/sramotno-otvoreno-pismo-domagoja-margetica-upuceno-hrvatima-hrvati-vi-ste-fuj-ubijali-ste-srbe-ruke-su-vam-krvave-do-lakata/

Prenosimo u cijelosti i neizmjenjen odgovor gdje Radić Miler Domagoju Margetiću;

“Dobar dan Domagoj Margetić!

Jeste dobro?!

Eto ja nisam, a nisam zahvaljujući otvorenom pismu Hrvatima kao naciji, ljudima, onim običnim ljudima koje savršeno boli briga za politiku. Istini za volju nije baš da sam imuna na istu, al’……..

Dakle, gle’te Domagoj, sasma slučajno sam naletjela na pismo u kojem kažete:

1. „Eto – to je ta vaša sloboda. Jedna velika masovna ludnica koju ste proglasili državom, i kolektivno ludilo koje ste proglasili nacionalnom slobodom.“

Znaš ti Domagoj da su mnoge zemlje nastale upravo kao masovna ludnica, nakon ratova-krvavih, da su nakon toga proglasili nacionalnu slobodu, da su neke od njih vladajuće demokracije svijeta, a da među vladajućim demokracijama svijeta još uvijek imamo hrpu kolonizatora.

Ne znaš…siroče moje malo! Žao mi te!

2. „Gotovina nije moj, niti počasni građanin mog Zagreba. On je pripadnik banditske, ratnoprofiterske, quasi generalske svite, koja je od ove zemlje napravila mafijaško – zločinački El Dorado. I točka! Za mene on je ratni profiter i zločinac, stup poretka ratnoprofiterske elite, a ne počasni građanin. Tu plaketu nek si nabije u svoje ratnoprofitersko dupe.“

Domagoj pobogu…kako to misliš „tvoj Zagreb“, Zagreb je i moj il’ sam se ja nešto prevarila. Nije važno jel’ il’ nije Gotovina tvoj heroj, važno je da je moj, a ja sam kao i ti građanka ove zemlje.           Jbg stari moramo se međusobno tolerirati, zar ne? Ili je za tebe Domagoj tolerancija jednosmjeran proces? Plaketa u dupe…pa on ti  nije gay…kod njega bi to teško prošlo…a kod tebe?!?

O siroti moj Domagoj! Ti kao da nisi sa ove planete?!?

3. „Au ovih se pet godina, nažalost, nije promijenilo ništa zbog čega bih požalio što sam se tada odrekao zemlje, koju mi eto nameću kao domovinu.Zato se još jednom mogu samo odreći Hrvatske i uz sav taj prijezir i gađenje viknuti s ulice: Fuj!“

Dobro, ja sam prije nekoliko dana promijenila prezime. Imam i austrijsko i hrvatsko državljanstvo. Vjerujem da ti imaš srpsko i hrvatsko….pa gdje je problem Domagoj?

Odeš u ured državne uprave i napraviš ispis iz knjige državljana, prodaš stan, kupiš tri u Beogradu i nastaviš život s onima koje jako voliš.

Bidan moj Domagoj…kriza identiteta!!!

Idemo mi nešto demistificirati Domagoj!

Ja sam dijete iz miješanog braka; mama mi je bila žensko, a tata muško!

Moji roditelji su također iz miješanog brka; no po nacionalnim karikama pa maminoj strani imam hrvatske, češke i pazi sad srpske krvi, a po tatinoj strani imam talijanske (ova je zafrknuta jer je sicilijanska), austrijske, poljske i hrvatske krvi.  Dakle, dragi moj Domagoj, kao multikulti osoba, odgajana na korijenima partizana u jednoj i žrtve u drugoj obitelji, mislim da su Hrvati u ratu debelo zas*** jer nisu išli do kraja.

Nisu osigurali Hrvatsku Hrvatima!

Moj djed po tati je bio zatvaran i mučen od strane partizana, ali obzirom da je bio znanstvenik, a Tito se znao sa svima „lepe pospominati“ onda ga je rehabilitirao 1953…dva mjeseca nakon toga on je umro. Moj tata je ostao siroče!!!

Mene je odgajala baka partizanka, širokih pogleda na svijet. Kad sam htjela ići u crkvu, ona je to ladne glave prihvatila…al ne’š vjerovat…moja mama za dlaku je ostala bez  posla zbog mojih odlazaka u crkvu. Znaš što ju je spasilo? Mjesto rođenja, status samohranog roditelja i sindikalizam! Da…mene je Juga zamalo spriječila, kao i većinu drugih, da primim crkvene sakramente, al’  ja sam imala sreću što imam „normalnu“ obitelj!

Ti sad o’š meni prodavat ta sranja o ugroženosti?!? Pa ja sam ugrožena jer NISAM manjina!!!

Aj ti dragi moj Domagoj dođi u Austriju i budi Hrvat! Možeš…popodne poslije posla u svom hrvatskom klubu, ali ni zanimanje ni prednost pri zapošljavanju ti neće biti činjenica da si Hrvat.

No vratimo se onome po čemu si ozbiljno pljunuo. Vratimo se na rat.

Ja sam ti se udala 1990 godine i jako dobro se sjećam barikada kroz Knin! Jes’ ti to zaboravio?

E onda…moj ti je muž bio jedan od jačih informatičara u gradu pa je imao radnu obavezu…znaš li kako je ne znati gdje ti je muž? (btw…imaš li ti muža ili ženu?)

Znaš li kako se sa klincem od 4 godine naći usred grada u vrijeme zračne opasnosti?

Znaš li kako je otići sa klincima u Vukovar, bijahu 4 razred osnovne, pa te na ulazu u grad pitaju: „Mama čija je ono zastava!“, a ti da ne stvaraš zlu krv kažeš: “To ti je veleposlanstvo Republike Srbije!“ A nije bilo veleposlanstvo Domagoj, bilo je jebeno KUD Prosvjeta.

I još zerce o ratu?

Imaš li ti Domagoj obitelj?

Tada znaš do kad ti je sinu/kćeri škola i kad se vraća kući?

Znaš do kad ti žena/muž radi i kad se vraća kući?

Možeš li zamisliti sve one roditelje u Vukovaru, Zadru, Škabrnji i inim destinacijama koji NEMAJU IDEJU ni gdje su im djeca, ni kad se vraćaju kući! NE…oni ne znaju hoće li se ikada vratiti! Ajde se probaj staviti u kožu svih tih ljudi..majki, supruga, baka, teta i stričeva….ili SAMO ZAMISLI da ti se dijete ne javi na mobitel 2 dana…tvoje dijete.

Naravno sve ovo možeš zamisliti pod uvjetom da isto imaš!!!

I ajmo malo o Srbima

Vi’š u tom facking ratu, u našem neboderu-soliteru, živio je popriličan broj Srba. Sa mnogima od njih komunicirali smo na razini haj-haj, ali ovi koji su imali klince kao ja…bili smo si dobri. Nisam ni znala tko su! Kad su u Kninu počele barikade, počela su i sranja u soliteru, jer su neke naše komšije vješale jugoslavensku zastavu na svoje balkone.

Al, tko ih šljivi, oni su otišli…JER SU IMALI GDJE OTIĆI!

U istom tom neboderu, ili da budem dosljedna soliteru, živio je ČOVJEK, ne Srbin, ne Hrvat, ČOVJEK Domagoj.

Tom ČOVJEKU smo navečer u poštanski sandučić ubacivali kuverte sa lovom i popisom svega što nam treba iz dućana i on nam je to donosio. Za vrijeme uzbuna, nosio je vodu i hranu svima, pa čak i nama koji smo ostajali na katovima-spratovima i nismo odlazili u skloništa. Kad je moj sin 1992 godine slomio ruku, on ga je vodio na Hitnu pomoć i sa mnom čekao! Nemojmo zaboravit da je razina mobitela u to doba bila radijska; nit se on javio ženi, nit ja mužu, nit je to bilo važno! Bilo je važno da je dijete zbrinuto! Tako razmišlja ČOVJEK!

I čemu sve ovo…da taj ČOVJEK bio je Srbin koji nikoga nije ostavio na cjedilu, koji nije pokupio svoju ženu i djecu i pobjegao glavom bez obzira, koji je nastavio raditi-regularno, koji je rat živio s nama.

I zamisli Domagoj…ove godine smo zajedno bili na proslavi Oluje.

Znaš u čemu je problem?

Ja mrzim, al uistinu mrzim iz dna duše, a mislim da IMAM PUNO PRAVO NA TO, zanimanje i zvanje-nacionalnost. Što si po zanimanju-dipl.oecc ali i Srbin!

Ova zemlja neće krenuti naprijed dok svi ne budu jednaki.

Znaš onu Orwellovu-„Sve su svinje jednake samo su neke malo jednakije!“

To ti je trenutno Hrvatska. Imaš ovakvu situaciju, ne smiješ Srbinu reći – ti si Srbin, ne smiješ pederu reći – ti si peder, ne smiješ divljaku reći da jest divljak. Mi trenutno u ovoj zemlji imamo TEROR MANJINE NAD VEĆINOM i vjerovao ili ne dragi moj Domagoj Hrvati su manjinski narod u ovoj zemlji…barem se ja tako osjećam i to je razlog zbog kojeg selim „tamo gdje je sve po mom!!!“.

Selim u svoje drugo državljanstvo dok god ova zemlja ima jedan aršin za nas Hrvate a drugi aršin za sve moguće manjine!!!

Što ti misliš, bil’ Pupovac bio uspješan političar da je u SDP-u?! Zašto nije u SDP-u? Tko ga ili što prijeći?!

Ka…dosta mi je…dosta mi je suočavanja sa prošlošću i svih seratora koji pokušavaju objasniti kako se u ovoj zemlji vodio građanski rat. Ova zemlja je okupirana od Srbije i JNA… TOČKA…AMEN…PUNTO!!!

SUOČI SE S TIM DOMAGOJ!

Jel’ bilo ratnih djelovanja u Beogradu-Nije!

Jel’ bilo ratnih djelovanja u Čačku-Nije!

Jel’ bilo ratnih djelovanja u Nišu-Nije!

Pa o čemu mi pričamo dragi moj Domagoj?!

Jesi ti dobro? Ako ti treba psihijatar nema problema…ima ih ko u priči a i marihuana je legalizirana, a pomaže kod deluzija!

Gle Domagoj…ako ti se toliko gadi Hrvatska…ako je FUJ napusti je…odi…želim ti svu sreću na ovom svijetu…uživaj u Beogradu, lijep je on posebno u proljeće!

Okani se Hrvatske. Ja ću se u Austriji pobrinuti da  ljudi znaju istinu, a moje poznavanje 5 stranih jezika i austrijska putovnica sigurno nešto znače u odnosu na tvoju malenkost?! Isn’t it!?

Znaš…da je Boga i pravde i da ova država radi svoj posao, nakon ovakvog teksta ti bi automatikom bio ispisan iz državljanstva Republike Hrvatske. Ovako nažalost, ako ti to nećeš napraviti, ja ću to zatražiti za tebe.

U ovoj zemlji ŽIVI 4 milijuna ljudi…ne 4 milijuna idiota koje ti moraš suočavati sa prošlošću, za debelu lovu Državnog proračuna, istog onog koji nema za insulinske igle za djecu.

Znate l’ priču o Vasi Ladačkom!

E moj Domagoj ti si Vasa Ladački! I ako Bog da i pravna država profunkcionira ti ćeš uistinu to i ostati!!!

Ana Radić Miler

Komentar Antuna Babića: MOST nade ili put koji će Hrvatsku odvesti u provaliju? |

Komentar Antuna Babića: MOST nade ili put koji će Hrvatsku odvesti u provaliju?

Datum objave: 19. studeni 2015./Piše: Antun Babić

Na zadnjim parlamentarnim izborima glasači su se, svjesno ili nesvjesno, odlučili  da MOST s devetnaest zastupnika (prije isključenja Drage Prgometa) odlučuje o subini Hrvatske u iduće četiri godine. To je činjenica koju je nemoguće zanemariti ili zaobići, osim su slučaju da se kojim čudom HDZ i SDP odluče na veliku koaliciju, u što ja nevjerujem. S obzirom da to znači da će, za sada, i dalje u tajne eminencije te stranke (a ne samo njezini zastupnici) odlučivati ne samo o sudbini Hrvatske nego i svakog njezinog stanovnika, pa i o mojoj sudbini, nužno je potrebno taj (ne)očekivani fenomen analizirati iz svih mogućih uglova.

Od kada sam se odlučio boriti za slobodnu i demokratsku državu, izborom za tajnika Matice Hrvatske u Australiji 1973. godine, za mene su stranke bile samo vozilo tj. sredstvo do ostvarenja tog cilja. Samostalna hrvatska država uvijek mi je bila na prvom mjestu, a tek onda stranka ili njezine vođe. To su nacionalni i politički postulati u svim razvijenim demokratskim zemljama s nacionalno svjesnim stanovništvom. Nažalost, Hrvatska i hrvatski narod još su daleko od tog u razvijenom svijetu nepisanog ali i neupitnog zakona i ponašanja.

Od 1994. godine zagovarao sam treću, domoljubnu i demokratsku, političku opciju u Hrvatskoj

Osnivanjem Kašinske inicijative unutar Hrvatske seljačke stranke 1994. godine i nekoliko mjeseci kasnije osnivanjem Hrvatske demokratske seljačke stranke, bio sam već tada svjestan da se u HDZ-u i SDP-u nalaze ljudi iste prošlosti i istog mentalnog sklopa (mentalni komunisti) i vrlo naivno sam mislio da ću osnivanjem treće opcije na hrvatskoj političkoj pozornici spriječiti da se mentalni komunisti izmjenjuju na vlasti. Prije svega razmišljao sam kako je HDZ-u bio potreban partner, ali i politički korektiv kad se za to ukaže potreba. O tome sam 1989. u Kanadi razgovarao i s tada predsjednikom HDZ-a dr. Franjom Tuđmanom. Naravno, u tom mojem naumu nisam uspio, jer sam bio rušen ne samo od strane Udbe, nego i nekih moćnih članova HDZ-a i SDP-a, koji su se bojali da treća opcija, ili netko iz iseljeništva ne ugrozi njihovu vlast u Hrvatskoj. O tome više u mojoj knjizi, koja bi sada već bila gotova da mi supruga nije teško bolesna.

Zašto ovakav uvod? Jednostavno zato da kažem kako sam zagovarao pravu treću opciju na hrvatskoj političkoj sceni već od 1994. godine. To je bio razlog zašto sam na poziv Milana Kujundžića pristupio i Hrvatskoj zori, iz koje sam brzo otišao kad sam shvatio da tu nema potencijala za razvoj te stranke u ono što ja mislim da je Hrvatskoj potrebno.

Iskustvo mi je govorilo da će MOST dobiti veliki postotak glasova

Dva mjeseca prije parlamentarnih izbora, dok Drago Prgoment još nije bio formalno u koaliciji s Petrovom, moje mi je političko iskustvo govorilo kako će MOST na dolazećim izborima biti iznenađenje poput Ivana Vilibora Sinčića na predsjedničkim izborima. Analizirajući stanje na političkoj pozornici bilo mi je jasno da će MOST dobiti puno glasova zato što je jedan veći dio biračkog tijela ne samo nezadovoljan nego i ogorčen što se na čelu HDZ-a nalazi potpuno nesposoban političar poput Tomislava Karamarka i, s druge strane, premijer koji je cijelu naciju četiri godine (osim u predizbornoj kampanji) izluđivao svojom arogantnošću, uličarskim ponašanjem i političkom nekulturom – naprimjer odbijanjem  čestitati predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar Kitarović na pobjedi itd.

U takvom političkom ozračju nije trebalo biti previše pametan ili politički iskusan za predviđanje kako će MOST vrlo dobro proći na izborima. Taj me je osjećaj ponukao da Boži Petrovu uputim jednu e-mail poruku kako sam spreman pomoći oko pripreme programa za promjenu odnosa Republike Hrvatske prema iseljeništvu.  Naime, kao što je široj javnosti poznato, na tom području, usprkos negativnom odnosu hrvatskih vlasti prema Hrvatima izvan Hrvatske, neumorno i uporno radim od povratka u Hrvatsku iz Australije 1990. godine.

Razgovor s članom Nacionalnog vijeća MOST-a Branimirom Karačićem

Dva dana kasnije nazvala me jedna gospođa iz MOST-a i pozvala me na sastanak u stranačkim prostorijama u Smičiklasovoj ulici u Zagrebu. U znatiželji da vidim kojeg su političkog i ideološkog opredjeljena članovi MOST-a i kakav je njihov politički kapacitet za sudjelovanje u vođenju države na najvišoj razini, odazvao sam se na taj sastanak.

Primio me je jedan od tajnih i javnosti još uvijek nepoznatih članova Nacionalnog vijeća MOST-a, Branimir Karačić, koji je, kako mi je rekao, glavna osoba za regrutiranje i filtriranje ulaska potencijalnih članova. Na moje pitanje da mi izloži političku platformu MOST-a i ciljeve za dolazeće parlamentarne izbore, Karačić mi je rekao:

“MOST je pokrenulo dvadesetak ljudi, koji su ujedno i članovi Nacionalnog vijeća, koje odlučuje o svemu. Mi smo odlučili da se niti jedan član Nacionalnog vijeća neće kandidirati za zastupnika na parlamentarnim izborima, osim Bože Petrova. No, Božo Petrov je samo “lijepo lice” tj. pogodna figura za medije i javnost, ali on ne odlučuje o bilo čemu. Glavna osoba u MOST-u, koja o svemu odlučuje, je Nikola Grmoja, zamjenik gradonačelnika Metkovića (Petrova). Ipak o svemu se raspravlja na Nacionalnom vijeću. Naš cilj za ove izbore je dobiti dva do tri zastupnika i izgrađivati stranku za iduće izbore. Zbog toga za ove izbore nećemo imati posebnu veliku kampanju jer će to za nas odrađivati PR agencija. Nama bi jako koristilo Vaše političko, diplomatsko i poslovno iskustvo i nudimo Vam da radite u našem sjedištu u Smičiklasovoj. Posebno bi nam bilo važno Vaše diplomatsko iskustvo, jer mi nemamo nikoga tko prati vanjsku politiku”.

Nakon što se razgovoru pridružila još jedna osoba, također član Nacionalnog vijeća, koju sam inače prije puno godina upoznao tijekom razgovora s tada suvlasnikom poduzeća CROATA Franjom Bušićem, Karačiću sam odgovorio da se čudim da oni ne vide kakvo je političko stanje u Hrvatskoj, te da mogu očekivati veliki postotak glasova na izborima i ako promaše tu priliku da će im se dogoditi ono što se dogodilo ORAH-u i Živom zidu tj. da će do slijedećih izbora nestati. Dodao sam da moraju uložiti sve snage za ove izbore, inače nakon toga neće više postojati.

Karačića sam također upitao što misli o pričama da će se Drago Prgomet priključiti MOST-u. Odgovorio mi je kako je on jako sumnjičav prema Prgometu, koji se, naglasio je, samo želi osvetiti Karamarku i da je na Nacionalnom vijeću glasovao protiv primanja Prgometa u MOST, ali da je Nikola Grmoja odlučio da se Prgometa ipak primi. Bez da sam ga išta pitao, Karačić je dodao kako je sumnjičav i prema namjerama ekonomista Ivana Lovrinovića.

Lista za dijasporu samo bi nam mogla štetiti

S obzirom na moju e-mail poruku Petrovu, pred kraj tog prvog susreta upitao sam Karačića kakav je odnos MOST-a prema Hrvatima u dijaspori. Doslovce je rekao slijedeće: “Nećemo imati listu za dijasporu. Zbog negativnog imidža koje iseljenici imaju u Hrvatskoj nas lista za dijasporu ne zanima, to bi nam moglo samo štetiti”.

Na taj komentar Branimira Karačića, odgovorio sam kako imam dojam da se u MOST-u nalaze ljudi bez velikog političkog iskustva i da zbog obiteljskih problema ne želim trošiti vrijeme na projekt koji  mi se pomalo čini kao nečiji hobi a ne ozbiljan politički rad na stvaranju kvalitetne treće domoljubne opcije, koja je Hrvatskoj u ovim trenutcima jako potrebna. Prije odlaska obećao sam da ću se nakon dva ili tri tjedna javiti tj. odgovoriti hoću li imati vremena da im pomognem iako sam razočaran s njihovim pomanjkanjem političke ambicije za dolazeće izbore.

Tri tjedna kasnije, ponovno sam se sastao s Branimirom Karačićem u Smičiklasovoj. U email poruci dva dana ranije tražio je moj savjet i preporuku za sastavljanje liste za dijasporu, na čemu sam ranije inzistirao. Predložio sam mu neka imena i dodao kako sam spreman, ako nikoga ne nađu, osobno prihvatiti da budem na listi, iako lista u dijaspori nema apsolutno nikakvu šansu, ali da je važno da se MOST predstavi kao ozbiljna politička opcija koja će povezivati domovinsku i razočaranu iseljenu Hrvatsku. Ponovio sam, u nazočnosti Drage Prgometa, koji je došao na sastanak šireg članstva MOST-a, da su pred MOST-om jako važni izbori i da po mojoj procjeni MOST može dobiti 16, ako ne i više zastupničkih mjesta

Vi ne možete biti na listi jer ste desničar i protiv SDP-a

Po dolasku kući Karačiću sam poslao neke od već ranije napisanih programa i projekata kakav bi odnos Hrvatska trebala imati prema hrvatskoj dijaspori. Slijedeći sam dan od Karačića dobio odgovor u kojem je, između ostaloga, Karačić rekao slijedeće: “Što se tiče Vašeg mjesta na listi možemo razgovarati. Ono što je meni tu minus je što ste se nedavno javno zakačili s SDP-om u Rijeci. I osobno sam stekao dojam kroz medijske napise da ste desno”.

Na taj bezobrazluk mladog Karačića (35) oštro sam mu e-mailom odgovorio i poslao kopiju Boži Petrovu i Nikoli Grmoji. Zbog dužine teksta nema smisla prenositi sadržaj te email poruke. Ipak za javnost je potrebno reći kako sam u mojem odgovoru Karačiću rekao: “kako njegovo širenje priče da je Petrov samo lutka na koncu, koja o ničemu ne odlučuje, teška prijevara glasača”. Također sam dodao da je MOST za mene još jedno veliko političko razočaranje u Hrvatskoj i da s njima ne želim imati ništa, iako sam želio iskreno pomoći, misleći da se radi o ozbiljnoj skupini ljudi”.

Karačić mi je slijedeći dan poslao slijedeći odgovor: “

…Čitao sam medijske članke o incidentu u Rijeci gdje ste prikazani kao desničar. Dakle nikako nije riječ o mojoj osobnoj percepciji, već percepciji javnosti…. Pošto u MOST-u imamo dovoljno ljudi desnog centra jako sam oprezan da ne izgubimo članove i glasove lijevog centra koje trenutno imamo i do kojih nam je jako stalo. Gospodin Prgomet kao osoba koja je percipirana u desnom centru je već upoznat s takvim mojim stavom… Pošto nemam niti jedan javni istup vjerujem kako je šira javnost potpuno nezinteresirana za moj stav na bilo koju temu pa i ovu o kojoj razgovaramo.

Znam da će nekim ljudima ovaj opis mojeg iskustva s MOST-om izgledati kao osobna stvar ili sada neka vrsta osvete. Da sam želio osvetu sve to bih napisao prije izbora. No, čekao sam da izbori prođu i da u slučaju pokazivanja ozbiljne i promišljenje politike od strane MOST-a ne ispadem brzoplet i nekorektan. Međutim, tjedan dana nakon izbora, gledajući i analizirajući kakav sve politički cirkus MOST-a sada izvodi,  i zbog toga dovodi zemlju u još veću opasnost nego što je bila prije izbora potrebno je postaviti nekoliko pitanja:

1. Tko zapravo politički i financijski stoji iza MOST-a?
2. Tko su članovi Nacionalnog vijeća MOST-a, s čime se bave, zašto se nisu na izborima kandidirali za zastupnička mjesta, koliko je bogato njihovo političko iskustvo da mogu upravljati s državom, zašto njihova imena nisu još objavljena u javnosti, gdje ti ljudi žive, zašto žele s MOST-om upravljati na tajnovit način kao da se radi o podružnici Masonske lože ili neke druge tajnovite organizacije? To je potpuno neprimjereno u demokratskom društvu i političkom djelovanju u demokraciji.
3. Hoće li odluku u ulasku MOST-a u koaliciju s HDZ-om ili SDP-om donijeti njegovi saborski zastupnici ili tajni članovi Nacionalnog Vijeća MOST-a?
4. Hoće li saborski zastupnici MOST-a za svako glasovanje morati tražiti mišljenje Nacionalnog vijeća?
5. Kako može Božo Petrov biti kandidat za mandatara Vlade kad ni u MOST-u o ničemu ne odlučuje.
6. Kako može MOST imati aspiracije da bude ključan igrač u Vladi Republike Hrvatske kad nema niti jednog stručnjaka za vanjsku politiku u vremenu kad će možda odlično poznavanje međunarodnih odnosa biti važnije od unutarnjeg političkog i gospodarskog stanja.
7. U slučaju da dođe do Trećeg svjetskog rata, koji je, prema izjavi Pape Franje već počeo, kakvo iskustvo i znanje ima MOST da može garantirati hrvatskom narodu da će znati braniti interese hrvatske države?
8. Kako se mogu preko jednog vikenda izraditi i usuglasiti kvalitetni i dobro promišljenji gospodarski programi i ostale reforme koje MOST traži?

Petrov nije Lee Kuan Yew

To što tajnoviti članovi Nacionalnog vijeća MOST-a možda pokušavaju ostvariti učinio je legendarni i u cijelom svijetu poznati predsjednik Singapore-a Lee Kuan Yew, koji je 1954. godine osnovao svoju stranku People’s Action Party i 1959. godine dobio izbore. Uvođenjem poludiktature i korištenjem vanjskog iskustva, Lee Kuan Yew je od malog ribarskog mjesta Singapore-a izgradio u najrazvijeniji financijski centar u svijetu i grad-državu s vrlo visokim standardom života. No, tu ima jedan veliki problem. Lee Kuan Yew je prije toga s nekoliko njegovih vršnjaka otišao u London, gdje je završio pravo, i nakon toga se obogaćen političkim, gospodarskim i društvenim iskustvom na zapadu vratio u Singapore i ustrajno izgrađivao Singapore na novim i modernim načalima. Nažalost, bojim se da dolazak u Zagreb i «preuzimanje vlasti» u Hrvatskoj sa samo 18 zastupnika od strane «seoskih učitelja i liječnika» iz Metkovića i okolice ne može imati isti učinak koji je imao povratak Lee Kuan Yew-a iz Londona u Singapore. Naravno, vrijeme će to brzo pokazati.

Koalicija MOST-a s HDZ-om za Hrvatsku je bolja od koalicije s SDP-om i HNS-om

Moja je iskrena želja da MOST donese nadu i ostvari želje napaćenog hrvatskog naroda tj. da spasi Hrvatsku. No, tko će odgovarati  ako nas pak MOST zbog toliko evidentnog političkog i svakog drugog neiskustva njegovih tajnih vođa odvede u još dublju provaliju od one u kojoj se danas nalazimo? Ima li nekoga od utjecajnih političara u Hrvatskoj, tko je spreman, i pod cijenu gubitka potpore MOST-a, da te ljude pozove da se otrijezne i vrate u realnost, te počmu djelovati razumno i u okviru broja glasova i mandata koji su dobili od biračkog tijela u Hrvatskoj? Ako se pak MOST odluči na nove izbore, na tim izborima neće dobiti više od dva ili tri zastupnika, koliko su prije dva mjeseca i očekivali da će dobiti na ovim izborima. Zato im preporučam da sadašnji politički cirkus u kojem pokazuju strah od odgovornosti što prije završe i vrate se u okruženje u kojem se osjećaju sigurni.

Ako stvarno žele učiniti neku korist za Hrvatsku neka ne dozvole da se na vlast vrate Zoran Milanović i Vesna Pusić, jer bi to bio kraj Hrvatske kakvu danas imamo. Ako je potrebno neka inzistiraju i na novom mandataru od strane HDZ-a. Kakav god sada bio HDZ-e, bez Tomislava Karamarka na njegovom čelu, ipak je za interese hrvatske države i hrvatskog naroda bolja opcija od SDP-a i HNS-a.

ŠTO JA IMAM OD SVEGA ŠTO SAM DAO ZA HRVATSKU? ŠTO JE HRVATSKA DALA MENI? PITANJE JE HRVATSKOG BRANITELJA ZVONKA SINKOVIĆA – PRIPADNIKA TIGROVA |

ŠTO JA IMAM OD SVEGA ŠTO SAM DAO ZA HRVATSKU? ŠTO JE HRVATSKA DALA MENI? PITANJE JE HRVATSKOG BRANITELJA ZVONKA SINKOVIĆA – PRIPADNIKA TIGROVA

Datum objave: 18. studeni 2015./Piše: Nada Landeka

„Fuuuujj!! Nakon svega mogu samo reći da mi  je došlo  da se dobro ispovraćam. Do sada sam imao nadu da će pravna država odraditi svoj posao, od sada imam samo osjećaj gađenja!!!“ – izjavio je Sinković nakon izlaska iz sudnice kao jedna od žrtava kreditnog ureda

Prije nepunih tjedan dana, točnije 12. studenog 2015. godine,  pred Županijskim sudom u Zagrebu održano je ročište na kojem se sudilo lihvarima – organizatorima, predstavnicima i zaposlenicima tzv. kreditnih ureda koji su doslovno poharali džepove i imovinu građana Hrvatske  u periodu od 2010. godine do danas. Od 19 optuženih na suđenju se pojavilo svega njih pet, ostali su bili spriječeni “opravdanim razlogom” zbog kojeg se nisu pojavili na sudu, rekao nam je Sinković nakon što je izašao iz sudnice.

Nelagalni i lihvarski kreditni uredi

Radi se zapravo o trgovačkim društvima, registriranim pri trgovačkim sudovima u cijeloj Hrvatskoj, s temeljnim kapitalom od 20.000 kn, a koje su suprotno Zakonu o kreditnim institucijama, suprotno Zakonu o bankama, i Zakonu o potrošačkom kreditiranju  ipak uspjele proći strogu kontrolu trgovačkih sudova i registrirati se za djelatnost kreditiranja iako za obavljanje te djelatnosti nisu imali baš nikakvih uvjeta.  Nisu imali ni potrebne dozvole za financijsko poslovanje, tj. za kreditiranje, niti su bili podvrgnute nadzoru Ministarstva financija i HANFE, no sve to ih nije sprječavalo da sklapaju ugovore o zajmovima i da u svojim tzv. kreditnim uredima isplaćuju novac na ruke zajmoprimaca, budućih dužnika.

Trgovačka društva čudnih imena poslovala su na još čudniji način. Urede su otvarali po cijeloj Hrvatskoj, dok su promidžbu i reklamu vršili putem  letaka koji su distribuirani u  sredstvima javnog prijevoza, lijepljeni  na stupove električne rasvjete,    podijeljeni  po čekaonicama zdravstvenih ustanova i u drugim čekaonicama, uglavnom  gdje god se kretalo više ljudi.  Iz letaka se moglo iščitati da se kredit isplaćuje u kratkom roku (24 sata), da dužnik nije obvezan ispunjavati posebne bonitetne uvjete, a  za nekretnine su imali svoje vlastite procjenitelje koji su odokativnom procjenom odredjivali vrijednost kuće ili stana u svega pet minuta. Mnogi su nasjeli na lakoću koja im je obećana, a provjerom pri trgovačkim sudovima  samo  su mogli utvrditi da se radi o legalno registriranim poduzećima, čija djelatnost je – kreditiranje???

Križni put u miru  branitelja iz Domovinskog rata Zvonka  Sinkovića

Zvonko  Sinković  je do Domovinskog  rata  bio anesteziolog,  djelatnik bolnice Sveti Duh. Na samom početku rata, kao djelatnik MORH-a  odmah je bio mobiliziran  kao zdravstveni radnik  te je na ratištu izvršavao radnu obvezu. Izvukao je brojne ranjene i poput i ostalih medicinara na terenu spašavao im je živote pravovremenom i adekvatnom medicinskom pomoći.  Nakon određenog vremena skinuta mu je radna obveza a on je postao pripadnik Tigrova.  Nesebično, požrtvovno i hrabro, bez ikakvog razmišljanja svoj život dao je u službu obrane Domovine.

Po završetku rata, mnogi njegovi suborci odlučili su se na mirovinu, dijagnosticiran im je PTSP, ili neke druge bolesti, mnogi su na žalost i ranjeni i nisu više mogli obavljati nikakvu civilnu radnu obvezu. Sinković se odlučio vratiti na posao, na mjesto na kojem je radio prije rata. Šokirao se, u bolnici su mu rekli da ga ne mogu primiti natrag na posao i na njegovo radno mjesto, uz obrazloženje da je prestar – govori Sinković.

Nakon  borbi na prvoj crti, borbi za očuvanje vlastitog života i života svojih suboraca, za očuvanje slobode naše Domovine, Zvonko je ostao prepušten sam sebi i prisiljen boriti se za goli život i egzistenciju.  Ostavši bez radnog mjesta odlučio je posuditi nešto novca kako bi možda započeo neki vlastiti biznis i ipak osigurao sredstva za život.

Ugledao je letak koji mami: „jednostavno kreditiranje, solventnost se ne ispituje,  i brzo rješavanje“.  Obratio se jednom kreditnom uredu u Zagrebu, u kojem je  posudio temeljem Ugovora o zajmu sa nekim „stranim investitorom“ iznos od 20.000,00 kn. Na ruke nije dobio niti toliko već svega 17.000 kn, oduzeli su od iznosa iz ugovora  troškove sklapanja ugovora, javnobilježničke troškove, proviziju radi posredovanja između ureda i „investitora“ i procjenu imovine.  Upisali su i založno pravo na njegovu obiteljsku kuću naslijeđenu od roditelja. Pri sklapanju ugovora o zajmu predao je kreditnom uredu i javnobilježnički ovjerenu  bjanko zadužnicu do 500.000 kn.

Otežano plaćanje rata kredita zbog mijenjanja sjedišta kreditnih ureda

Pri pokušaju da plaća ratu kredita nitko se nije odazivao. Kreditni ured promijenio je sjedište, a pismeno je dobio uputu da rate plaća na račun neke treće tvrtke s kojom nije bio ni u kakvom poslovnom odnosu. Vraćao je uredno rate sve dok se jednog dana i ta tvrtka nije preselila na neko novo sjedište. Plaćanje mu je doslovno bilo onemogućeno jer nije niti znao kome je dužan plaćati. Ugovor je imao sklopljen s nekim nepoznatim investitorom, sklopio ga je ugovor u sjedištu tzv. kreditnog ureda, dok su mu dali uputu da plaća zajam na račun neke nepoznati tvrtke koja je isto tako promijenila sjedište.  Pozvali su ga jednog dana uz upozorenje da je prekršio obveze iz ugovora te da cjelokupni kredit dospijeva na naplatu, a njegova kuća postaje predmet prodaje.  Bio  je šokiran, a djelatnici  iz kreditnog ureda ponudili su mu „reprogram“ obveza zahvaljujući kojem bi ipak mogao nastaviti plaćati rate. Pristao je i ne sanjajući što će se poslije svega dogoditi.

Umjesto reprograma ugovora o zajmu, ugovor o kupoprodaji i plaćanje najamnine za korištenje vlastitog doma

Umjesto novog ugovora o zajmu podmetnuli su mu na potpis ugovor o prodaji kuće, a umjesto otplatnog plana za vraćanje zajma dobio je najamninu temeljem koje je mjesečno plaćao stanarinu za svoju vlastitu kuću,  koja je sada postala vlasništvo kreditnog ureda.  Svega par dana kasnije, dok je Sinković bio izvan kuće,  upali su mu u kuću, promijenili brave, i oteli mu sve. I kuću, i namještaj, uspomene koje su mu ostale od roditelja, dokumentaciju, baš sve. Njegove osobne stvari izbacili su u garažu, i od  2010. godine Sinković nema pristup u svoju kuću.  U međuvremenu je kuća prodana još dva puta, a zabilježili su i doživotno uživanje na istoj.

No, tu nije kraj agoniji. Sinkoviću je istovremeno neka fantomska tvrtka, s kojom nije ni u kakvom ugovornom odnosu blokirala račun u iznosu od  500.000 kn po osnovi navodnog vraćanja zajma,  te mu i danas od minimalne mirovine oduzimaju jednu trećinu, iako su mu ukrali kuću.  Lopovi su u pritvoru, sudi im se za prijevaru stoljeća, Sinković izbačen iz kuće koja mu je prijevarom oteta, navodno su je kupili za 360.000 kn (za što su krivotvorili priznanicu o isplati), a Sinkoviću se i nadalje za bijednih 20.000,00 kn iz ugovora, odnosno za isplaćenih 17.000,00 kn već punih pet godina uskraćuju sredstva iz mirovine radi namirenja neke fantomske tvrtke, koja sve što radi radi nelegalno.

Pravna država? Država za koju je Sinković proveo godine na prvoj liniji ratišta nesebično dajući sebe i svoj život za slobodu, mir, demokraciju, za bolji život?

Odmah je te 2010 godine predao kaznenu prijavu u USKOK, te im dostavio  i svu dokumentaciju. On je jedan od 660 žrtava kreditnih ureda na temelju čijih kaznenih prijava je pokrenuta istraga i podignuta optužnica, a trenutno se vodi i sudski postupak. USKOK je na neke od nekretnina stavio plombu kojom je zabranio daljnje otuđenje nekretnina do okončanja sudskog postupka, međutim, mnoge nekretnine ostale su nezaštićene, i slobodne za daljnju preprodaju, jer je USKOK zaštitio nekretnine selektivno, a ne svim žrtvama. Sinkovićeva kuća također nije bila, i  još uvijek nije zaštićena plombom USKOK-a iako ga USKOK obavještava o svim provedenim radnjama, pa tako i o sudskom postupku koji se  vodi, a koji Sinković marljivo prati. Svakim danom mu je sve više zlo od svega što vidi.

Nakon što su ga lihvari nesmiljeno i bez ikakve sućuti izbacili na ulicu preživio je zahvaljujući prijateljima koji su mu neko vrijeme davali novac da bi platio podstanarstvo.  Blokiran i bez doma, nije znao što učiniti. Zahvatio ga je očaj, ali ona nada koja tinja u svakom pravednom čovjeku, da će ipak doživjeti satisfakciju na kraju priče, da će doživjeti pravednu odluku institucija i povratiti svoj dom, držala ga je sve do 12. studenog 2015. godine. Tada je shvatio da je u stvari cijelo suđenje  zapravo farsa.  Isto može trajati godinama, deset pa i više, u međuvremenu žrtve tih lihvara ni na koji način ne mogu zaštititi svoje pravo, niti povratiti oduzetu imovinu.

„Zašto USKOK nije odmah reagirao  2010 godine,  zašto nije najprije zaštitio moju kuću, i kuće i stanove svih drugih kojima su otete, a onda sudio tim gadovima?“ – pita se Sinković.

„Da sam u svojoj kući puno bi mi lakše bilo pratiti sve što se događa, u konačnici, baš me briga s koliko kazne će ih osuditi, meni je bitno da se meni vrati oteto!“ – rekao je ogorčeno po izlasku iz sudnice.

Posebno ga je razočarala činjenica da je jedan od optuženih svoj nedolazak na sud ispričao „predavanjem na fakultetu u Beogradu“, dok je odvjetnik jednog od optuženih pomaknuo rok za raspravu na veljaču 2016. godine iz razloga jer ima već uplaćeno skijanje.

„Kako je moguće“ – nastavlja Sinković, „da po mojoj tužbi za oduzeti nacionaliziranu imovinu mojih roditelja punih 20 godina nisam dobio nikakav odgovor institucija, dok čovjek kojemu je država dodijelila nacionaliziranu imovinu unatoč mojem sudskom sporu tj. tužbi rasprodaje imovinu, a meni nisu dali nikakvu naknadu, čak se nisu udostojili uputiti mi neko rješenje ili odgovor za postupak u tijeku. Istovremeno ovi lihvari uživaju u mojem domu, domu koji je nasljeđe mojih roditelja, krivotvorivši uplatnice o navodnoj isplati kuće, koju mi nikad nisu isplatili, krivotvorivši dokumentaciju, sjede u pritvoru i upravljaju dalje svim svojim poslovima, i dalje mi blokiraju račun u iznosu od 500.000 kn, i plaćam, ne znam što i ne znam kome?“

• „Uništili su mi život, nadu, egzistenciju, sadašnjost, budućnost!“ – ogorčeno govori.

• „Za što sam se ja borio? Što mi je dala moja Država, čime me je i na koji način zaštitila?“

Uz sve navedeno, Sinkoviću i danas pristižu računi za telefon koji ne koristi, ovrhe za TV pretplatu koji gleda i koristi osobu kojoj su lihvari prodali kuću, a dolaze ovrhe i za sve druge račune, koju novi vlasnici kojima su optuženi  lihvari kuću prodali, uopće ne plaćaju, niti su obaveze prenijeli na sebe. Zvonimir Sinković  pak, hrvatski branitelj i Tigar u ratu, a očigledno pravi lav u miru, koji se bori i dalje za svoj dom, sve to trpi, nadajući se da će pravna država ipak  profunkcionirati. Stoga je sa nestrpljenjem išćekivao zakazanu raspravu pred Županijskim sudom koja mu je suprotno očekivanom, ubila svaku nadu.

Nada Landeka

VEZANI ČLANCI:

http://www.hazud.hr/dok-se-lihvarima-iz-kreditnih-ureda-sudi-njihove-zrtve-jos-uvijek-bespomocno-ocekuju-zastitu-institucija-i-zakona/

http://www.hazud.hr/kreditni-uredi-vuku-za-nos-i-vlast-i-narod/

http://www.hazud.hr/kreditni-uredi-i-dalje-haraju-hrvatskom-dok-njihovi-vlasnici-javno-lincuju-i-maltretiraju-nezasticene-zrtve-i-zvizdace/

http://www.hazud.hr/ekskluzivno-tvrtke-kreditni-uredi-nisu-ugasene-i-dalje-ovrsuju-racune-svojih-zrtava/