ŽIVI ZID: Zbog žene koja je svojem gluhonijemom štićeniku oduzela svu imovinu Živi zid izbacio hrvatskog branitelja

Zbog  žene koja je svojem štićeniku oduzela  svu imovinu, Živi zid  deložirao iz svojih  prostorija hrvatskog branitelja, a zaradio je i optužnicu

U Hrvatskoj gotovo da nema Hrvata koji nije čuo za organizaciju Živi zid, i srodnu im Udrugu  Stop deložacijama. Malo manje je poznato da  iza jedne i druge udruge stoji politička stranka Savez za promjene.  Mnogi su u početku njihovog djelovanja gledali okupljanje tih mladih ljudi s poštovanjem, cijeneći njihov trud za obranu deložiranih.

 „Mi se borimo protiv banaka“, tvrdio je Ivan Pernar, „krediti su neotplativi, dug je neotplativ, zato stajemo na stranu deložiranih, i suprotstavljamo se deložacijama!“

Njihov predsjednički kandidat i podpredsjednik Udruge Stop deložacijama –  Ivan Vilibor Sinčić, nedozreli mladac, zabrijao je sebi novu viziju života u Hrvatskoj. U svojem  programu za predsjedničku kampanju  – sudeći po njegovim  statusima na facebooku, vjerovatno će predložiti legalizaciju konoplje, legalizaciju lakih droga,  nevraćanje kredita i dugova, diskriminaciju pripadnika drugih političkih stranaka i neistomišljenika,  zabranu deložacija, i amnestiju kriminalaca.

Čelni čovjek “Živog zida” – Damir Trnačić sa jointom (slika sa facebooka)

Za potrebe zbrinjavanja deložiranih i socijalno ugroženih građana Grad Zagreb je  dana 20.03.2013. godine odlukom gradonačelnika Milana  Bandića  Udruzi Stop deložacijama dodijelio dva gradska stana;  i to:  dio prostora na II katu desno ulične zgrade na adresi Preradovićeva 44, u naravi tri prostorije (označene brojem 4, 5 i 6) površine 43,22 m2 i pripadajući dio zajedničkih prostorija (hodnici i wc) površine 15,18 m2, ukupne površine 58,40 m2, uz mjesečni iznos naknade od 292,00 kn, te prostor u dvorišnoj zgradi na adresi Bolnička cesti 3-a, površine 108,00 m2, uz mjesečni iznos naknade od 324,00 kn. Uz stambeni prostor Udruga dobila je od Grada Zagreba i 50.000,00 kn za troškove svojeg rada.

Nisu svi iste sreće

Izjavu kako se bori protiv banaka, te kako je bankarski sustav nepravedan Ivan Pernar brzo je zaboravio. Uskoro se Živi zid počeo ponašati kao arbitar u međuljudskim i sudskim  sporovima, sam procjenjujući tko ima a tko nema pravo. Ni pravomoćne presude tu nisu pomogle, Živi zid neumoljivo je branio one za koje je procijenio da ih treba braniti. Na listi nepoželjnih našla se  i članica HDZ-a.

“Ja dužan braniti HDZ-ovce od deložacije? A HDZ koji ima 60 saborskih mandata ne miče prstom da im pomogne? Ja sam nemoralan, a oni su moralni? Zato ste na izborima glasali za HDZ, a ne za mene? Dobro. Onda ću promijeniti taktiku i prema HDZ-ovcima ću se ponašati kao i njihova vlastita stranka, možda onda shvate za koga treba glasati”, napisao je Pernar.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/pernar-i-zivi-zid-odbili-pomoci-obitelji-jer-se-ne-zele-odreci-hdza/750114.aspx

Potpuno suprotno svojoj izjavi  Živi zid branio je dom Dubravke Jasike, ženi  koja je po povratku iz Banja Luke u svojem domu  u Filip Jakovu zatekla izbjeglice koje su u vihoru rata ostali bez svojeg doma. Bez milosti ih je, prema svojoj vlastitoj izjavi, čak pet puta deložirala, bezuspješno, a onda je pribjegla primjerenijoj metodi. Sklopila je fiktivni ugovor o kupoprodaji kuće kako bi „novi vlasnik“ kuću ispraznio. U međuvremenu je rat završio pa su izbjeglice otišle same, Jasika se uselila u sad već „svoju bivšu kuću“ koju je u međuvremenu prodala, i na koncu doživjela sudbinu onih koje je i sama godinama progonila. Deložirana je. Živom zidu nije zasmetalo što je Jasika članica SDP-a, čak i osnivačica, što je ona sama višestruko deložirala izbjeglice iz svojeg doma, kao niti što su članovi njezine obitelji na listi ratnih zločinaca.

Moral sa deložacijom – nema veze. Živi zid bori se protiv nepravednog sistema koji ljudima oduzima dom, tvrde aktivisti Živog zida, no koliko je moralna bila Jasika kada je nastojala oduzeti dom izbjeglicama, nitko od članova Živog zida  ne sudi, niti ne osuđuje.

Prije dva dana, u jednom danu su zakazane čak  dvije deložacije.  Deložirati su htjeli Gordanu Vojković iz Zagreba, te obitelj Turčić iz Zirnskog Topoovca. Gordana Vojković oduzela je dom obitelji sa autističnim djetetom, koji su vlasnici stana, uz sve pravomoćne presude. Gordana Vojković tvrdi da joj je oduzeto pravo na stan stečeno stanarskim pravom, iako je nositeljica stanarskog prava stana u Splitu. Živi zid bez razmišljanja je odlučio obraniti dom ove žene, ne suosjećajući pri tom s obitelji Vlahović, koji su, čekajući da uđu u posjed svojeg vlasništva, na što su  čekali godinama,  smješteni u djelomice preuređenim garažama, zajedno sa svojom bolesnom djecom.  Na facebook profilu Gordane Vojković  stoji da je zaposlena u Hrvatskom Saboru, pa autor ovog teksta pretpostavlja da je Gordana Vojković bila dovoljno stručna a i moćna da svoje pravo, ukoliko ga ima, zaštiti sama. No, što je s pravom vlasnika, obitelji Vlahović koji dugi niz godina čekaju da konačno usele u svoj dom, zajedno sa svojom nejačadi?

http://www.index.hr/vijesti/clanak/druga-strana-delozacije-s-bolesnom-djecom-zivimo-u-supi-ako-imate-imalo-srca-vratite-nam-nas-stan/774685.aspx

Obitelj Turčić iz Zrinskog Topolovca nije bila te sreće. Iako dužna svega tridesetak tisuća kuna, kuća im je na bubnju jer je ovrhu na kući zatražio njihov  jamac.  Kamata je kroz godine parničenja dosegla visok iznos pa se sa trideset tisuća popelo na stotine tisuća.  Ovu nepravdu, Živi zid nije htio braniti – jer je Turčić član SDP-a. 

http://zivi-zid.org/zbog-lojalnosti-sdp-u-zivi-zid-nece-braniti-obitelj-turcic-iz-zrinskog-topolovca-video/

Tvrdili su da su SDP-ovci  donijeli takve zakone kojima se nemilosrdno iseljavaju ovršenici, te da stoga neće braniti člana SDP-a koji je za takav zakon digao ruku. A što bi siroti Turčić mogao odlučiti, kada sa svojom obitelji jedva preživljava nemajući nikakva utjecaja na saborske zastupnike. Gordana Vojković, koja je navela da radi u Hrvatskom Saboru – možda ima, možda je takav utjecaj imala i osnivačica ogranka SDP-a u Filip Jakovu – Dubravka Jasika, no Živi zid je donio dijametralno suprotne odluke od stavova koje propagira te njih obje štitio.  Turčići na sreću  ipak nisu iseljeni jer su postigli dogovor sa ovrhovoditeljem. 

Živi zid branio je i obitelj Mišković u Kninu, u ovršnom postupku u kojem je Žaklina Lovrenović ovrhu provodila nad imovinom vlastitog oca koji ju je cijeli život nijekao. Možemo zamisliti osjećaj ovrhovoditeljice kada je došla u priliku da nesavjesnom ocu pokaže, da je zakon ipak jači, i da bar jednom u životu treba osjetiti odgovornost za svoje postupke. Naravno da je nemoralno što Država nije osigurala prostor za djecu koja su tom prilikom iseljena, ili ih je bar Živi zid mogao smjestiti u jedan od dva stana koji im je Bandić dodijelio upravo za takve svrhe, no nije. Djeca su iseljena, a Žaklina Lovrenović, nepriznata kćer koju je otac cijeli život nijekao, ipak je nakon godina čekanja doživjela satisfakciju provedenom  deložacijom.

Umiješali su se i u pravni odnos između dva brata koji su se sporili oko kuće koju je drugi brat prepisao na sebe temeljem darovnog ugovora i ugovora o uzdržavanju, te je branio brata koji je trebao biti deložiran.

Živi zid i Stop deložacijama organizacije su sa jednim upravljačkim tijelom. Iza njih stoje Ivan Pernar i Damir Trnačić,  dok su neposredno uz njih  Vladimira Palfi i Ivan Vilibor Sinčić. 

Damir Trnačić mjesecima je tražio medijsku zaštitu za Darinku Prežec, osobu koja bi prema izjavama iz Živog zida trebala biti deložirana 07.10.2014. godine.

 

  Darinka Prežec                           Vesna Pusić  i Franjo Prežec

Članica HNS-a, osoba koja je do sada već  nekoliko ljudi ostavila bez njihovih domova. Žena čija su braća na listi ratnih zločinaca Bosanske Posavine, Gavrići iz Banja Luke i zbog koje su stradala čak dva branitelja. No to Darinki Prežec ne smeta puno. Ona je oskrvnila braniteljsku odoru oblačeći ju, zajedno sa pomoćnikom I.M. te predstavljajući se kao pripadnik hrvatske vojske provaljivala u gradske stanove koje su prodavali u pola cijene uz krivotvorenu dokumentaciju.  Zbog takvih radnji svojevremeno je bila smijenjena iz Nadzornog odbora dječjeg vrtića Medo Brundo, i uvjetno osuđena,  a onda ju je HNS opet privio na srce.

Prema izjavama upućenih i oštećenih ljudi, kod Darinke Prežec je kao u dobrom kiosku, s njom možete sve trgovati. Školske diplome – 2.000 eur-a, mirovine 5.000,00 eur-a, putovnice 10.000 eur-a, domovnice 25.000 eur-a, a male uslugice su između 200 i 1000 eur-a. Zbog tih njenih malverzacija  velik broj ljudi je  završio u pritvoru ili zatvoru nakon što je otkriveno da je sve što je „sređivala“  i prodala im,  nezakonito odnosno krivotvoreno. Jedan od njenih partnera bio  je i dr. Rubala. Nastradali su i njeni jamci, njih desetak , koji su godinama otplaćivali njezine kredite, a nije poštedjela niti vlastitog supruga i sestru koji su oboje,  uz pomoć Centra za socijalnu skrb – proglašeni  nesposobnim za život te je Prežec godinama upravljala njihovom imovinom.  Prežec je žena koja zahvaljujući involviranosti  pojedinih djelatnika iz javnih struktura u njezin kriminal,   u svim institucijama ima otvorena vrata, naročito u MUP Petrinjska, u Zavodu za mirovinsko osiguranje, u MUP Henizelova, a i u Živom zidu koji je – njoj za volju postignuo dogovor i suradnju čak  i sa bankarom B.P.  iz Švicarske te već više od godinu dana surađuju, a predstavnici Živog zida su ga aktivno zagovarali  i preporučivali na svojim strancima??  I  u njegov pravni slučaj (spor)  umiješali su se kao arbitri tumačeći pravo pravdu na svoj način doslovno  vršeći reket i  javno  linčujući drugu stranu iz spora, iako spor uopće nije okončan, a linčovana  strana nad kojom su mjesecima  aktivisti Živog zida vršili reket je u postupku tužitelj a ne tuženi.

Kuću iz koje ovih dana Zagrebačka banka želi iseliti Darinku Prežec, ista je založila 2001 godine  pričom  da nije kreditno sposobna i da treba novac za gluhonijemu djevojčicu L.S. unuku gluhomijemog Ivana Štrka čiju je imovinu rasprodala a novac zadržala za sebe.  Novac iz kredita Prežecki je isplaćen, 50.000,00 DEM na njezin  račun, a ostatak u  građevinskom materijalu i u gotovini.  Ona to nikad nije sporila, a prije deset godina,  odgovornim je u medijima prozvala tadašnje direktore i vlasnike  tvrtke koja je za nju podigla kredit.  Stečajem koji je  uzrokovan  upravo kreditom Zagrebačke banke, za koji su Prežeci dobili novac, ali nisu kredit vraćali, tvrtka nositelj kredita otišla je u propast i to za samo 50.000,00 eur-a potraživanja u odnosu na daleko veću imovinu, a čak 36 djelatnika je ostalo bez svojih radnih mjesta.

U javnosti, na RTL, i  sudjelovanjem u emisiji MREŽA TV, kod Ozane Bašić, Prežec je najprije izjavila da je oštećena za vrtoglavih 4.000.000,00 kn,da bi na kraju emisije rekla da je iznos iz kredita Zagrebačke banke oko 160.000,00 DEM. Također je izjavljivala da ona nikada nije dobila obavijest od Banke o dugovanju, te da nije znala da kredit nije vraćen jer je navodno pošta skrivena. Stoga smo od Općinskog suda u Zagrebu zatražili informaciju u ovom predmetu te dobili obavijest da su stranke u ovom ovršnom postupku Zagrebačka banka i Prežec Franjo i Darinka. Ovršnim zakonom propisano je da samo stranke mogu sudjelovati u ovršnom postupku, te NITKO drugi nije mogao dobiti obavijest o njihovom predmetu, pa niti o stanju duga – osim njih samih.

Ljudima oduzimala domove prijevarama

Darinka Prežec, rješenjem Centra za socijalnu skrb, Klasa; UP/I-532-02/01-01-212 od 24.12.2001. godine imenovana je za skrbnika Ivanu Štrku. Prethodni skrbinik Ivana Štrka, Damir Živković nije poduzeo ništa u pogledu brige za štićenika, o njegovom zdravlju niti imovini, čak nije niti preuzimao iznose pomoći od Centra, te štićenik tijekom 6 mjeseci nije imao nikakvih uvjeta za život.  Zato se Prežec „pobrinula za novac i za imovinu“. Rješenjem Centra, Ured Novi Zagreb, klasa; UP/I-552-02/03-01/186 od 29. rujna 2003. godine skrbnici Darinki Prežec dano je odobrenje da zaključi ugovor o prodaji nekretnina upisanih u z.k. ul. 166 k.o. Zaprudski otok, vlasništvo štićenika,  i to za 53.700,00 eur. Kako kažu  Štrkovi rođaci, cijena koju su joj isplatili  bila je  i veća, ali ovaj iznos prikazan je u ugovoru.  Nakon prodaje  Štrkove imovine (koji je bio muž njezine rođene sestre), Prežec je bila dužna položiti novac na knjižicu te istu dostaviti na uvid Centru, no ona to nije učinila već je novac zadržala za sebe, a Štrk je  nakon što je izbačen iz svojeg doma, smješten na teret države u starački dom.  Presudom broj I.XXIX P-3900/04 od 30. ožujka 2005 godine, Prežec je pozvana da vrati Ivanu Štrku iznos od 406.314,92 kn sa zateznom kamatom, no ona to nikad nije učinila.

Braniteljsku obitelj iz istočnog dijela Lijepe naše „zavila je u crno“ opljačkavši ih za cijelih 450.000,00 kn, koliko je priznala pred sudom o čemu je sastavljen i sudski zapisnik.  Istom prilikom, onako ležerno izjavila je, uz svu kaznenu i materijalnu odgovornost; „takvih kao što je I.A., ima još 5-6, kojima dugujem jednaki iznos“. Htjela sam dići kredit, kako bih vratila taj novac, međutim, oni koji su mi obećali kredit, prevarili su me….“  Da bi „popravila situaciju“ pripremila je nekoliko tisuća eur-a i naručila svoje vjerovnike da dođu po novac. Kada su htjeli uzeti bar taj maleni dio što im duguje, namjestila im je policiju i hrvatske branitelje koji su čitav rat proveli na prvoj liniji fronte kao časni branitelji naše Domovine  prijavila za iznudu, te su po njenoj prijavi završili u pritvoru.

 

No, tu nije kraj njenoj snalažljivosti!  Da bi „poravnala dugove“ prodala je kuću slijedećeg štićenika Stjepana M. iz Čučerja za 200.000,00 kn, temeljem punomoći koju joj je on dao kao skrbniku, a potom je prodala i  kuću Tihomira B. iz Osijeka, za 60.000,00 kn, također zahvaljujući punomoći „za sređivanje mirovine“  a potom mu je predložila da „proda bubreg kako bi preživio i platio struju i vodu koja mu je isključena. Dobronamjerno mu je ponudila – da će mu naći kupca za bubreg.

Prije dva dana, pred Općinskim kaznenim sudom u Selskoj održana rasprava po optužnici Općinskog državnog odvjetništva iz Zagreba kao tužitelja, protiv Damira Ajdukovića, člana Živog zida, hrvatskog branitelja.

Optužnica je dignuta po kaznenoj prijave podnesenoj po Nadi Landeka, predsjednici Udruge Veronika Vere, udruge za zaštitu žrtava pravosuđa, koju Prežec mjesecima, uz sve silne laži optužuje da je krivac za njenu nesreću  i nad njom vrši reket, jer je u vrijeme kad je tvrtka Liston d.o.o. podigla za Prežec kredit u visini 529.000,00 kn Landeka bila jedan od direktora u tom poduzeću.  Ne samo da ju optužuje za predstojeću deložaciju, već prema izjavama prisutnih očevidaca, u Stožeru za obranu Darinke Prežec, u prostorijama Živog zida i Udruge Stop deložacijama u Preradovićevoj 44,    širi  neistinite priče o Landeki, prepričavajući upravo ono što ona već niz godina  sama  radi i čini, samo pri tom zamijenivši uloge.

Zahvaljujući takvoj  njenoj priči Prežec je godinama uspješno živjela zahvaljujući milosrđu osoba koje je izvarala, govoreći im, da je u iznimno teškoj situaciji zbog toga jer će ostati bez kuće, a svim prevarenima vratiti će dug, “kada naplati od Landeke”. Da bi osobama kojima duguje dokazala da  Landeka duguje  njoj podnijela je Sudu tužbu 2012 godine, i to  u visini od vrtoglavih 2.800.000,00 kn, koja pred sudom nije čak niti razmatrana, već je bez održavanja ročišta pravomoćno odbačena.  Pokazujući svim svojim vjerovnicima takvu tužbu, ali ne i presudu,  njima je to naizgled bio  dovoljno dobar razlog da pričekaju da im vrati novac, a mnogi su zakucali i na Landekina vrata pitajući „kad će biti isplata“ što je Landeka redovito prijavljivala policiji kao iznudu od 2003 godine do danas.  Da je dobila novac iz kredita u kojem je založila kuću, Prežec je ne samo izjavila u MUP-u na zapisnik dana 23.04.2004. godine, i to po Landekinoj  kaznenoj prijavi, već je isto izjavila i pred Općinskim državnim odvjetništvom u Dugom Selu, zajedno sa još deset djelatnika Liston-a, u  kaznenom postupku protiv tadašnjeg vlasnika koja prijava je također pravomoćno odbačena, a o svemu je objavio i Večernji list u podužem članku. Naravno, 529.000,00 kn u Prežeckinim „lovačkim pričama“ poraslo je na 5.000.000,00 kn pa je u medijima izjavljivala da je prevarena za cijelih 900.000,00 eur-a što je pak državno odvjetništvo odbilo utvrdivši istragom da je novac iz kredita dobila ona na njen živor račun u PBZ.

2005 godine – Darinka Prežec imala je drugu priču a  i napadala je druge ljude

Osjetivši da joj „priča leži na staklenim nogama“ Prežec je nagovorila Damira Ajdukovića, hrvatskog branitelja da se ozbiljno zaprijeti ubojstvom Landeki, tražeći izlaz za situaciju u koju je upala u nasilju i prijetnjama, a  zbog čega je odvjetništvo podiglo optužnicu protiv Ajdukovića.

A što je učinio Živi zid?

Iako upoznat sa svim  ovim rješenjima, presudama, kao  i djelima  Darinke Prežec, te s činjenicom da je više puta pravomoćno  osuđivana zbog nekoliko kaznenih djela Živi zid ustrajao je u rijetko viđenoj  medijskoj kampanji, te su Prežecku  i nadalje  aktivno poticali u javnosti da širi svoje  laži i neistine.  Niti jedna deložirana obitelj nije dobila takvu pažnju Živog zida kakvu je dobila Darinka Prežec pa su s njom sudjelovali u nekoliko TV emisija, a dotična je gotovo svakodnevno prisutna u prostorijama Udruge Stop deložacijama.

Istovremeno  su svojeg člana Damira Ajdukovića Tinkija, hrvatskog branitelja, iz  prostorija Udruge Stop deložacijama i Živi zid – deložirali.

U Zapisniku  u  kaznenom predmetu br. 13-KO-1286/14 od 01.10.2014.  stoji; „u telefonskom razgovoru s Udrugom Živi zid utvrđeno je da je okrivljeni beskućnik, da su ga istjerali iz prostora Udruge u kojem je boravio, s time da je preko telefona od Vladimire Palfi iz Udruge Stop deložacijama dobivena obavijest da je i iz njihovog prostora izbačen, te da je rekao da će otputovati u Lihtenštajn“

Damir Ajduković – Tinki Dalmatinski Galeb u jednoj od deložacija (drugi s slijeva)

Odrekli se i osnivača Tine Ropara

Nije to prvi puta da je Udruga Živi zid umiješana u afere. Jedan od njihovih  osnivača Tino Ropar, član stranke HSLS, i  izabrani vijećnik Mjesnog odbora  Novi Retkovec optužen je da je ucjenom i prisilom na prostituciju prisiljavao djevojku da mu daje novac i da mu osigura gradske stanove.  Ropar je zbog toga uhićen, dok su iz Živog zida dali priopćenje da je on „slučajni član“ i da im podmeću.

Zapisnik sa Općinskog građanskog suda u Selskoj

U međuvremenu, politička stranka Savez za promjene promijenila je ime uPolitička stranka Živi zid http://www.s-p.hr/pristupnica-zivi-zid-2/

Frane Slad

Živi zid i Pernar branili kuću žene ratnog zločinca‏

06.10.2014

Ivan Pernar već godinama priča svoju viziju spasa Hrvatske. Tvrdi da je HNB blokirana i kao takva služi samo kao mjenjačnica. Priča je točna, ali potpuno nezanimljiva za ekonomske stručnjake svih ovih godina. Ako je točna ta konstatacija, koju i  akademik Zvonimir Baletić  brani tezom , “da je blokadom HNB umrtvljena monetarna politika, kako bi se sustavno oduzimala imovina i potencijal”, zašto naši ekonomski stručnjaci šute?! Akademik Baletić naglašava kako nam “strane banke sigurno ne bi posuđivale novac, da nemamo potencijale”, ali ovom blokadom HNB-a jasno se gomila zarada poslovnih banka u stranim rukama”. 

Taj dio priče iz Pernarove političke biografije nikako ne dobiva na značaju, iako je krucijalan za otvaranje tržišta. Čini se da on sam kao medicinski brat nije uvjerljiv javnosti u svezi problema HNB-e, iako je rješnje problema sa HNB-m,  pola rješenja financijskih zavrzlama u zemlji. Bolničar bez ekonomskog pokriča, onog znastvenog, političkoj publici je više komičan nego zanimljiv.

 Ipak po nečemu je poznat svuda, Živom zidu. Ideji koja počiva na samoorganiziranju građana. Živi zid nije udruga, nije registriran, te se donacije ne mogu slati, niti donirati, već samo pojedincima na privatni račun. Tako nam je jedan od članova Živog zida spomenuo donaciju, koja je išla preko privatnog računa člana Živog zida M.G., jer nije postojao račun na koji bi donatori poslali pomoć u smislu pokrivanja troškova putovanja i sličnog. Sestrinjska udruga Stop deložacijma pod vodstvom Vladimire Palfi radi vrlo sličan posao oko deložacija, kao Živi zid, a sam Živi zid nije registriran po Pernaru, jer bi tada bilo lakše proganjati članstvo zbog evidentiranog broja  članstva. Zvuči logično, jedino nije jasno kako se isti ljudi pojavljuju i u Živom zidu i u udruzi, kao i u stranci Savez za promjene. U Živom zidu priča se da sudionici ne žele  politički angažman, a ista lica  sa naslovnica Živog zida su članovi političke stranke Saveza za promjene. I tu je prva stvar koja nema veze sa istinom. Priča članova Živoga zida o blokadi HNB-a je i priča stranke Saveza za promjene. Priča stranke Saveza za promjene kako je priča o nacionalizmu priča kojom se brani pljačka građana, ista je ona koja se prezentira i u Živom zidu, zapravo ideje jedne stranke vrlo jasno se proklamiraju i u Živom zidu. Aktivisti Živog zida često postaju i članovi stranke,a Pernar često na deložacijama vrbuje protagoniste deložacije i članstvom  u Savezu za promjene. Već i samim aktivistima je dosadan sa tradicionalnim pitanjem, “jeste li čitali ili kupili moju knjigu”… Deložacije bez toga pitanja ne mogu proći.

Daljnja neistina koju godinama Živi zid prodaje kao propagadni trik ;”da Živi zid dolazi na poziv svakome u obranu njegovog doma” ,je laž. Ne dolazi svima i dijeli ljude prema političkoj pripadnosti. Smiješna mi je bila jedna scena nedavno, kada sam uzeo u obradu slučaj deložacije obitelji Zlopaša iz Siska, iz toga slučaja se jasno vidjelo da se radilo o klasičnoj grešci u proceduri i kao takvoj nedopustivo je provođenje postupka bez svih zakonskih osnova prema obitelji.  Pravosuđe ne smije prvo podržavati greške u proceduri , ako želimo pošten pristup sudstvu.

Pernara tada nije brinula greška u proceduri, koja je mnoge njegove deložacije vratila na početak i onda kad nije uspio sa svojim prijateljima u Živom zidu zaustaviti deložaciju. Pernar  je rekao da su Zlopaše članovi HDZ-a i da zato ga ta deložacija ne zanima.  HDZ-u je označio kao zločinačku organizaciju, baš kao i sadašnji premijer. Naravno i kao naša sudišta. Možda bih povjerovao u tu njegovu ideju i poštenje, kada bi tako reagirao i na KPJ-e i njene lopove, ubojice, ali nije. Često spominje dobre strane bivšeg sustava i djeluje baš kao onaj Trabant iz DDR-e, od smrada komunizma ne vidi, koliko je zla taj komunizam prelio u Hrvatsku. Gotovo sve. Sinovi komunista iz lopovske Jugoslavije danas vladaju Hrvatskom kao mačeha sinom. 

 Živi zid politički diskriminira svojim radom građane Hrvatske dijeleći građane po političkoj podobnosti. Laž je priča o samorganizaciji građana  u Živom zidu, zid je organiziran od stranke Savez za promjene i brani obranu kuća članova HDZ-e. Kada bi ljudi sami organizirali zaštitu, sigurno ne bi netko mogao u njihovo ime odlučivati koga će braniti ili ne. I to se zapravo zove uzurpacija medijskog prostora, kao i manipulacija ljudskim sudbina u korist vlastite promidžbe. 

Ako je Živi zid samorganiziran, onda jedan Pernar ne može odlučivati hoće li hadezeovac biti “obranjen” od deložacije…

 Odvratno je bilo gledati sve ove godine kako vlast doslovno pljačka narod, a isto tako je odvratno bilo gledati Živi zid u odbijanju pomoć ženi iz HDZ-e. Diskriminirali su ženu, kao što je HDZ-a diskriminirao narod. Tada je Pernar izjavio;

“Danas se prvi put dogodilo da je obitelji koju deložira kreditni sustav odbijen zahtjev za našom zaštitom. Naime, žena čiju se obitelj deložira članica je HDZ-a. Unatoč tome, mi smo je htjeli braniti, ali pod uvjetom da se javno (pred kamerom) odrekne HDZ-a, osudi politiku koju oni zagovaraju i pokaje zbog članstva u toj organizaciji.Nakon što je više puta odbila prihvatiti naš uvjet, uzeo sam komad papira i napisao “biti lojalan HDZ-u i biti deložiran” i odmah ispod toga “odbiti poslušnost HDZ- i biti spašen od deložacije” .

 Pernar je ovom izjavom više ličio na hrvatskog talibana ili na Bin Ladena, koji pred kamerama traži odricanje od HDZ-a, kao neki američkim zarobljeni novinari u talibanskom kampu, kada se odriče Obame prije skidanja glave. Svojom surovošću i besčutnošću Pernar je uništio sav pošteni rad svojih aktivista, a sebe označio kao novog hrvatskog talibana, koji bira ljude prema političkom mišljenju da bi ih branio u slobodnoj organizaciji građana. Zamislite što bi tek hadezeovcima radio da dođe na vlast. I ovako ih je označio kao Hitler Židove, manje vrijednima. Još bi to i bilo podnošnjivo, kada bi i druge gledao kao lopove u vlasti. Čine se da ipak nije tako. Lopovi iz SDP-e su samo lopovi, ali oni iz HDZ-e su članovi zločinačke organizacije. Pernar je na tragu političkoj djelovanja SDP-e svojim odnosom prema HDZ-i.
Nekadašnju članicu HNS-e Darinku Prežec Ivan Pernar i ekipa su branili iako je Darinka Prežec osuđena  30. ožujka 2005 godine i Općinski  sud iz Zagreba donosi pravomoćnu sudsku presudu broj Posl. br. LXXIX P-3900/04 u kojem nalaže da je tužena Darinka Prežec dužna isplatiti tužitelju Štrku iznos od 406.314,92 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno zakonu.  Prežec do danas ovaj iznos svojem štićeniku nije isplatila. U međuvremenu je i kazneno gonjena, te je pred Općinskim sudom u Selskoj pravomoćno osuđena zbog k.d. prijevare.  Rješenjem Centra za socijalnu skrb, Klasa; UP/I-552-02/03-01/186 od 29.9.2003. godine  Darinki Prežec je  odobreno, kao skrbnici Ivana Štrka, njenog štićenika, prodati nekretninu koja se nalazi u Dugavama, inače njegova obiteljska kuća, i to za cijenu od 53.700,00 eur (cijena iz ugovora).  Istim rješenjem pozvana je da skrbniku Ivanu Štrku njegov novac položi na štedni račun kako bi skrbnik mogao raspolagati novcem uz odobrenje Centra za socijalnu skrb.  Rješenje je izdano na zahtjev Darinke Prežec koja je navela da bi sredstva dobivena kupoprodajom predmetne nekretnine uložila u uređenje kuće i okućnice štićenika. Međutim, sredstva iz prodaje kuće nisu predana skrbniku. Pitanje svakog normalnog je logično, po čemu je dotična mogla to sve činiti i “zaslužiti” zaštitu Živoga zida, a članica HDZ-e nije mogla dobiti zaštitu, kao i obitelj Zlopaša, samo zbog članstava u HDZ-i. Očito da se talibanija jednog Pernara i na državnom i medijskom nivou dopušta. Prežecka se nije morala zaklinjati pred kamerama da se odriče svoga kriminala.

I sada dolazimo do predzadnjeg predmeta obrane Živog zida. Slučaj iz zadarske okolice. Sv. Filip i Jakov je gledao cirkus oko zabarakadiranja članova Živog zida, koji su branili kuću Dubravke Jasike, koja je pobjegla za vrijeme domovinskog rata u Banja Luku, a njen muž Milenko Jasika (Pajo) 03. 06. 1950. Breza, općina Bjelovar Sv. Filip-Jakov br. 186 – 01. 06. 1992. – 04. mj. 1994. god Banja Luka (Republika BiH), gradsko naselje Budžak 1 ,osuđen je na 10 godina zatvora zbog protjerivanja Hrvata u domovinskom ratu. Objavu o njegovom zločinu je objavio i Veritas Save Štrbca, ali po Pernaru Jasika se ne mora ispričati Hrvatima za progon od strane bivšeg muža. Razlog, jer nije članica HDZ-a. I tu nije kraj  manipulacija sa tom prevarantskom obitelji Jasika. Dubravka Jasika nije znala kako izbaciti iz kuće proganike u Sv. Filipu i Jakovu, koji su smješteni u kuća ratnog zločinca, odnsonu njenu, u sv. Filipu i Jakovu, u vrijeme terorističkog djelovanja njenog muža po Hrvatskoj, te je na prevaru  prepisala kuću boksaču i poznatom silovatelja Marinu Kneževiću. Razlog jasan, da taj boksač istjera izbjeglice iz kuće zastrašivanjem, a opet iz razloga što je njeno prezime osramoćeno u domovinskom ratu . Zamislite medijski pritisak tada, da je sama pokušala izbaciti prognanike iz kuće ratnog zločinca. Prevara do prevare i na kraju je Knežević zeznuo ženu ratnog zločinca i uzeo pola kuće sebi. I takve Živi zid brani, bez da se moraju ičega odreći u ime svojih zločina.

Dubravka Jasika se vratila u Hrvatsku bez 13 godišnjeg djeteta iz Banja Luke, zbog ubojstva tog nesretnog djeteta , ne iz velike ljubavi prema ovoj zemlji.Što misli o Hrvatskoj rekla je za vrijeme domovinskog rata, ona i njen tadašnji muž, sa kojim više ne živi, ali nosi njegovo prezime.

 I angažman Živog zida se pokazao potpuni promašaj u ovom slučaju. barem za svakoga normalnoga. Dubravka Jasika kako bi došla do polovine kuće koju na prevaru prepisuje na Kneževića, koji ima zadatak izbaciti izbjeglice iz njene kuće,  čak se učlanila i u SDP-u. Znači preko veza i poznanstava je htjela malo zaobići zakon i partijskom linijom zadržati kuću. Nije uspjela, jer je  i za vladajući SDP-u bila prevrući krumpir. Svima je bilo jasno da ne može izbaciti prognanike iz stana putem svog imena i prezimena, pa se poslužila fiktivnom prodajom kako bi u svome naumu uspjela.ž

 Kada bi sve oko nje bilo čisto, Knežević joj sigurno ne bi treba. Zato čudi nebulozna priča Živog zida o klasičnoj deložaciji. Sigurno ovo nije primjer iz udžbenika o djelovanju Živog zida. Ovo je skup prljavština, koji je sramotno Živi zid branio i okaljao poštene aktiviste u svojim redovima.

“Glasom za SDP zapravo je dala glas za vlastito poniženje jer su deložacije pod svaku cijenu jedan su od onih “teških i sve težih koraka” od kojih SDP nema namjere odustati.
S vrećicama u rukama izbačena je iz cijele kuće, tek u tom trenutku shvatila je svu okrutnost marionetske vlade. Tek u tom trenutku proživjela je ono što će tisuće obitelji tek doživjeti. Tek tada shvatila je kakve je monstrume dovela na vlast”. Taj tekst su objavili članovi Živog zida na svojim stanicama. Opet pitanje njima, ako je SDP-a monstruozna stranka, zašto je bolja od HDZ-e i njenih članova, pa se članovi obitelji ratnog zločinca ne moraju ispričavati za zločine oca obitelji?!

Stiče se dojam kako je Živi zid idealno došao obiteljima pred deložacijom, on im izgleda kao jedini spas, a zapravo spasa nema. Svi pred deložaciju kad tada budu deložirani, samo što kod ometanja deložacije još  su veći troškovi deložiranih.  I to je kvaka. Mediji se zabavljaju sa nekakvim spašavanjem deložiranih, pošteni aktivisti dobivaju po glavi, a Živi zid se predstavlja kao spasioc naroda. Možda bi narod izašao i na ulice kada bi vidio da su se deložacije od 2006. godine povećale za 300% i da nema alternative, jer Živi zid ne može ovakvim nekorektnim i degradirajućim pristupom braniti samo one koji su njima zanimljivi.  Svakako nije spas, jer izuzima pošetene građane i  članove HDZ-e, ali brani kuće ratnih zločinaca i svakojakih prevaranata, jer nisu članovi HDZ-e. 

Na kraju se trebamo upitati koga može Živi zid spasiti od deložacije? Nikoga. Trenutno rješenje, nikada nije i trajno. Danas “obranjena” kuća ne znači da će biti i slijedeći put. Trošak  ometanja deložacije će ionako biti naplaćen deložiranom, kada će Pernarov Živi zid biti na drugoj lokaciji i u “obrani” neke druge kuće. 
Privid da vas netko može obraniti je najgori privid.

Igor Drenjančević