ŽIVI ZID DELOŽIRAO HRVATSKOG BRANITELJA IZ NJIHOVIH PROSTORIJA
Zbog žene koja je svojem štićeniku oduzela svu imovinu, Živi zid deložirao iz svojih prostorija hrvatskog branitelja, a zaradio je i optužnicu
U Hrvatskoj gotovo da nema Hrvata koji nije čuo za organizaciju Živi zid, i srodnu im Udrugu Stop deložacijama. Malo manje je poznato da iza jedne i druge udruge stoji politička stranka Savez za promjene. Mnogi su u početku njihovog djelovanja gledali okupljanje tih mladih ljudi s poštovanjem, cijeneći njihov trud za obranu deložiranih.
„Mi se borimo protiv banaka“, tvrdio je Ivan Pernar, „krediti su neotplativi, dug je neotplativ, zato stajemo na stranu deložiranih, i suprotstavljamo se deložacijama!“
Njihov predsjednički kandidat i podpredsjednik Udruge Stop deložacijama – Ivan Vilibor Sinčić, nedozreli mladac, zabrijao je sebi novu viziju života u Hrvatskoj. U svojem programu za predsjedničku kampanju – sudeći po njegovim statusima na facebooku, vjerovatno će predložiti legalizaciju konoplje, legalizaciju lakih droga, nevraćanje kredita i dugova, diskriminaciju pripadnika drugih političkih stranaka i neistomišljenika, zabranu deložacija, i amnestiju kriminalaca.
Čelni čovjek “Živog zida” – Damir Trnačić (slika sa facebooka)
Za potrebe zbrinjavanja deložiranih i socijalno ugroženih građana Grad Zagreb je dana 20.03.2013. godine odlukom gradonačelnika Milana Bandića Udruzi Stop deložacijama dodijelio dva gradska stana; i to: dio prostora na II katu desno ulične zgrade na adresi Preradovićeva 44, u naravi tri prostorije (označene brojem 4, 5 i 6) površine 43,22 m2 i pripadajući dio zajedničkih prostorija (hodnici i wc) površine 15,18 m2, ukupne površine 58,40 m2, uz mjesečni iznos naknade od 292,00 kn, te prostor u dvorišnoj zgradi na adresi Bolnička cesti 3-a, površine 108,00 m2, uz mjesečni iznos naknade od 324,00 kn. Uz stambeni prostor Udruga dobila je od Grada Zagreba i 50.000,00 kn za troškove svojeg rada.
Nisu svi iste sreće
Izjavu kako se bori protiv banaka, te kako je bankarski sustav nepravedan Ivan Pernar brzo je zaboravio. Uskoro se Živi zid počeo ponašati kao arbitar u međuljudskim i sudskim sporovima, sam procjenjujući tko ima a tko nema pravo. Ni pravomoćne presude tu nisu pomogle, Živi zid neumoljivo je branio one za koje je procijenio da ih treba braniti. Na listi nepoželjnih našla se i članica HDZ-a.
“Ja dužan braniti HDZ-ovce od deložacije? A HDZ koji ima 60 saborskih mandata ne miče prstom da im pomogne? Ja sam nemoralan, a oni su moralni? Zato ste na izborima glasali za HDZ, a ne za mene? Dobro. Onda ću promijeniti taktiku i prema HDZ-ovcima ću se ponašati kao i njihova vlastita stranka, možda onda shvate za koga treba glasati”, napisao je Pernar.
Potpuno suprotno svojoj izjavi Živi zid branio je dom Dubravke Jasike, ženi koja je po povratku iz Banja Luke u svojem domu u Filip Jakovu zatekla izbjeglice koje su u vihoru rata ostali bez svojeg doma. Bez milosti ih je, prema svojoj vlastitoj izjavi, čak pet puta deložirala, bezuspješno, a onda je pribjegla primjerenijoj metodi. Sklopila je fiktivni ugovor o kupoprodaji kuće kako bi „novi vlasnik“ kuću ispraznio. U međuvremenu je rat završio pa su izbjeglice otišle same, Jasika se uselila u sad već „svoju bivšu kuću“ koju je u međuvremenu prodala, i na koncu doživjela sudbinu onih koje je i sama godinama progonila. Deložirana je. Živom zidu nije zasmetalo što je Jasika članica SDP-a, čak i osnivačica, što je ona sama višestruko deložirala izbjeglice iz svojeg doma, kao niti što su članovi njezine obitelji na listi ratnih zločinaca.
Moral sa deložacijom – nema veze. Živi zid bori se protiv nepravednog sistema koji ljudima oduzima dom, tvrde aktivisti Živog zida, no koliko je moralna bila Jasika kada je nastojala oduzeti dom izbjeglicama, nitko od članova Živog zida ne sudi, niti ne osuđuje.
Prije dva dana, u jednom danu su zakazane čak dvije deložacije. Deložirati su htjeli Gordanu Vojković iz Zagreba, te obitelj Turčić iz Zirnskog Topoovca. Gordana Vojković oduzela je dom obitelji sa autističnim djetetom, koji su vlasnici stana, uz sve pravomoćne presude. Gordana Vojković tvrdi da joj je oduzeto pravo na stan stečeno stanarskim pravom, iako je nositeljica stanarskog prava stana u Splitu. Živi zid bez razmišljanja je odlučio obraniti dom ove žene, ne suosjećajući pri tom s obitelji Vlahović, koji su, čekajući da uđu u posjed svojeg vlasništva, na što su čekali godinama, smješteni u djelomice preuređenim garažama, zajedno sa svojom bolesnom djecom. Na
profilu Gordane Vojković stoji da je zaposlena u Hrvatskom Saboru, pa autor ovog teksta pretpostavlja da je Gordana Vojković bila dovoljno stručna a i moćna da svoje pravo, ukoliko ga ima, zaštiti sama. No, što je s pravom vlasnika, obitelji Vlahović koji dugi niz godina čekaju da konačno usele u svoj dom, zajedno sa svojom nejačadi?
facebook
Obitelj Turčić iz Zrinskog Topolovca nije bila te sreće. Iako dužna svega tridesetak tisuća kuna, kuća im je na bubnju jer je ovrhu na kući zatražio njihov jamac. Kamata je kroz godine parničenja dosegla visok iznos pa se sa trideset tisuća popelo na stotine tisuća. Ovu nepravdu, Živi zid nije htio braniti – jer je Turčić član SDP-a.
Tvrdili su da su SDP-ovci donijeli takve zakone kojima se nemilosrdno iseljavaju ovršenici, te da stoga neće braniti člana SDP-a koji je za takav zakon digao ruku. A što bi siroti Turčić mogao odlučiti, kada sa svojom obitelji jedva preživljava nemajući nikakva utjecaja na saborske zastupnike. Gordana Vojković, koja je navela da radi u Hrvatskom Saboru – možda ima, možda je takav utjecaj imala i osnivačica ogranka SDP-a u Filip Jakovu – Dubravka Jasika, no Živi zid je donio dijametralno suprotne odluke od stavova koje propagira te njih obje štitio. Turčići na sreću ipak nisu iseljeni jer su postigli dogovor sa ovrhovoditeljem.
Živi zid branio je i obitelj Mišković u Kninu, u ovršnom postupku u kojem je Žaklina Lovrenović ovrhu provodila nad imovinom vlastitog oca koji ju je cijeli život nijekao. Možemo zamisliti osjećaj ovrhovoditeljice kada je došla u priliku da nesavjesnom ocu pokaže, da je zakon ipak jači, i da bar jednom u životu treba osjetiti odgovornost za svoje postupke. Naravno da je nemoralno što Država nije osigurala prostor za djecu koja su tom prilikom iseljena, ili ih je bar Živi zid mogao smjestiti u jedan od dva stana koji im je Bandić dodijelio upravo za takve svrhe, no nije. Djeca su iseljena, a Žaklina Lovrenović, nepriznata kćer koju je otac cijeli život nijekao, ipak je nakon godina čekanja doživjela satisfakciju provedenom deložacijom.
Umiješali su se i u pravni odnos između dva brata koji su se sporili oko kuće koju je drugi brat prepisao na sebe temeljem darovnog ugovora i ugovora o uzdržavanju, te je branio brata koji je trebao biti deložiran.
Živi zid i Stop deložacijama organizacije su sa jednim upravljačkim tijelom. Iza njih stoje Ivan Pernar i Damir Trnačić, dok su neposredno uz njih Vladimira Palfi i Ivan Vilibor Sinčić.
Damir Trnačić mjesecima je tražio medijsku zaštitu za Darinku Prežec, osobu koja bi prema izjavama iz Živog zida trebala biti deložirana 07.10.2014. godine.
Darinka Prežec Vesna Pusić i Franjo Prežec
Članica HNS-a, osoba koja je do sada već nekoliko ljudi ostavila bez njihovih domova. Žena čija su braća na listi ratnih zločinaca Bosanske Posavine, Gavrići iz Banja Luke i zbog koje su stradala čak dva branitelja. No to Darinki Prežec ne smeta puno. Ona je oskrvnila braniteljsku odoru oblačeći ju, zajedno sa pomoćnikom I.M. te predstavljajući se kao pripadnik hrvatske vojske provaljivala u gradske stanove koje su prodavali u pola cijene uz krivotvorenu dokumentaciju. Zbog takvih radnji svojevremeno je bila smijenjena iz Nadzornog odbora dječjeg vrtića Medo Brundo, i uvjetno osuđena, a onda ju je HNS opet privio na srce.
Prema izjavama upućenih i oštećenih ljudi, kod Darinke Prežec je kao u dobrom kiosku, s njom možete sve trgovati. Školske diplome – 2.000 eur-a, mirovine 5.000,00 eur-a, putovnice 10.000 eur-a, domovnice 25.000 eur-a, a male uslugice su između 200 i 1000 eur-a. Zbog tih njenih malverzacija velik broj ljudi je završio u pritvoru ili zatvoru nakon što je otkriveno da je sve što je „sređivala“ i prodala im, nezakonito odnosno krivotvoreno. Jedan od njenih partnera bio je i dr. Rubala. Nastradali su i njeni jamci, njih desetak , koji su godinama otplaćivali njezine kredite, a nije poštedjela niti vlastitog supruga i sestru koji su oboje, uz pomoć Centra za socijalnu skrb – proglašeni nesposobnim za život te je Prežec godinama upravljala njihovom imovinom. Prežec je žena koja zahvaljujući umreženosti pojedinih djelatnika iz javnih struktura u njezin kriminal, u svim institucijama ima otvorena vrata, naročito u MUP Petrinjska, u Zavodu za mirovinsko osiguranje, u MUP Henizelova, a i u Živom zidu koji je – njoj za volju postignuo dogovor i suradnju čak i sa bankarom B.P. iz Švicarske te već više od godinu dana surađuju, a predstavnici Živog zida su ga aktivno zagovarali i preporučivali na svojim strancima?? I u njegov pravni slučaj (spor) umiješali su se kao arbitri tumačeći pravo pravdu na svoj način doslovno vršeći reket i javno linčujući drugu stranu iz spora, iako spor uopće nije okončan, a linčovana strana nad kojom su mjesecima aktivisti Živog zida vršili reket je u postupku tužitelj a ne tuženi.
Kuću iz koje ovih dana Zagrebačka banka želi iseliti Darinku Prežec, ista je založila 2001 godine pričom da nije kreditno sposobna i da treba novac za gluhonijemu djevojčicu L.S. unuku gluhomijemog Ivana Štrka čiju je imovinu rasprodala a novac zadržala za sebe. Novac iz kredita Prežecki je isplaćen, 50.000,00 DEM na njezin račun, a ostatak u građevinskom materijalu i u gotovini. Ona to nikad nije sporila, a prije deset godina, odgovornim je u medijima prozvala tadašnje direktore i vlasnike tvrtke koja je za nju podigla kredit. Stečajem koji je uzrokovan upravo kreditom Zagrebačke banke, za koji su Prežeci dobili novac, ali nisu kredit vraćali, tvrtka nositelj kredita otišla je u propast i to za samo 50.000,00 eur-a potraživanja u odnosu na daleko veću imovinu, a čak 36 djelatnika je ostalo bez svojih radnih mjesta.
U javnosti, na RTL, i sudjelovanjem u emisiji MREŽA TV, kod Ozane Bašić, Prežec je najprije izjavila da je oštećena za vrtoglavih 4.000.000,00 kn,da bi na kraju emisije rekla da je iznos iz kredita Zagrebačke banke oko 160.000,00 DEM. Također je izjavljivala da ona nikada nije dobila obavijest od Banke o dugovanju, te da nije znala da kredit nije vraćen jer je navodno pošta skrivena. Stoga smo od Općinskog suda u Zagrebu zatražili informaciju u ovom predmetu te dobili obavijest da su stranke u ovom ovršnom postupku Zagrebačka banka i Prežec Franjo i Darinka. Ovršnim zakonom propisano je da samo stranke mogu sudjelovati u ovršnom postupku, te NITKO drugi nije mogao dobiti obavijest o njihovom predmetu, pa niti o stanju duga – osim njih samih.
Ljudima oduzimala domove prijevarama
Darinka Prežec, rješenjem Centra za socijalnu skrb, Klasa; UP/I-532-02/01-01-212 od 24.12.2001. godine imenovana je za skrbnika Ivanu Štrku. Prethodni skrbinik Ivana Štrka, Damir Živković nije poduzeo ništa u pogledu brige za štićenika, o njegovom zdravlju niti imovini, čak nije niti preuzimao iznose pomoći od Centra, te štićenik tijekom 6 mjeseci nije imao nikakvih uvjeta za život. Zato se Prežec „pobrinula za novac i za imovinu“. Rješenjem Centra, Ured Novi Zagreb, klasa; UP/I-552-02/03-01/186 od 29. rujna 2003. godine skrbnici Darinki Prežec dano je odobrenje da zaključi ugovor o prodaji nekretnina upisanih u z.k. ul. 166 k.o. Zaprudski otok, vlasništvo štićenika, i to za 53.700,00 eur. Kako kažu Štrkovi rođaci, cijena koju su joj isplatili bila je i veća, ali ovaj iznos prikazan je u ugovoru. Nakon prodaje Štrkove imovine (koji je bio muž njezine rođene sestre), Prežec je bila dužna položiti novac na knjižicu te istu dostaviti na uvid Centru, no ona to nije učinila već je novac zadržala za sebe, a Štrk je nakon što je izbačen iz svojeg doma, smješten na teret države u starački dom. Presudom broj I.XXIX P-3900/04 od 30. ožujka 2005 godine, Prežec je pozvana da vrati Ivanu Štrku iznos od 406.314,92 kn sa zateznom kamatom, no ona to nikad nije učinila.
Braniteljsku obitelj iz istočnog dijela Lijepe naše „zavila je u crno“ opljačkavši ih za cijelih 450.000,00 kn, koliko je priznala pred sudom o čemu je sastavljen i sudski zapisnik. Istom prilikom, onako ležerno izjavila je, uz svu kaznenu i materijalnu odgovornost; „takvih kao što je I.A., ima još 5-6, kojima dugujem jednaki iznos“. Htjela sam dići kredit, kako bih vratila taj novac, međutim, oni koji su mi obećali kredit, prevarili su me….“ Da bi „popravila situaciju“ pripremila je nekoliko tisuća eur-a i naručila svoje vjerovnike da dođu po novac. Kada su htjeli uzeti bar taj maleni dio što im duguje, namjestila im je policiju i hrvatske branitelje koji su čitav rat proveli na prvoj liniji fronte kao časni branitelji naše Domovine prijavila za iznudu, te su po njenoj prijavi završili u pritvoru.
No, tu nije kraj njenoj snalažljivosti! Da bi „poravnala dugove“ prodala je kuću slijedećeg štićenika Stjepana M. iz Čučerja za 200.000,00 kn, temeljem punomoći koju joj je on dao kao skrbniku, a potom je prodala i kuću Tihomira B. iz Osijeka, za 60.000,00 kn, također zahvaljujući punomoći „za sređivanje mirovine“ a potom mu je predložila da „proda bubreg kako bi preživio i platio struju i vodu koja mu je isključena. Dobronamjerno mu je ponudila – da će mu naći kupca za bubreg.
Prije dva dana, pred Općinskim kaznenim sudom u Selskoj održana rasprava po optužnici Općinskog državnog odvjetništva iz Zagreba kao tužitelja, protiv Damira Ajdukovića, člana Živog zida, hrvatskog branitelja.
Optužnica je dignuta po kaznenoj prijave podnesenoj po Nadi Landeka, predsjednici Udruge Veronika Vere, udruge za zaštitu žrtava pravosuđa, koju Prežec mjesecima, uz sve silne laži optužuje da je krivac za njenu nesreću i nad njom vrši reket, jer je u vrijeme kad je tvrtka Liston d.o.o. podigla za Prežec kredit u visini 529.000,00 kn Landeka bila jedan od direktora u tom poduzeću. Ne samo da ju optužuje za predstojeću deložaciju, već prema izjavama prisutnih očevidaca, u Stožeru za obranu Darinke Prežec, u prostorijama Živog zida i Udruge Stop deložacijama u Preradovićevoj 44, širi neistinite priče o Landeki, prepričavajući upravo ono što ona već niz godina sama radi i čini, samo pri tom zamijenivši uloge.
Zahvaljujući takvoj njenoj priči Prežec je godinama uspješno živjela zahvaljujući milosrđu osoba koje je izvarala, govoreći im, da je u iznimno teškoj situaciji zbog toga jer će ostati bez kuće, a svim prevarenima vratiti će dug, “kada naplati od Landeke”. Da bi osobama kojima duguje dokazala da Landeka duguje njoj podnijela je Sudu tužbu 2012 godine, i to u visini od vrtoglavih 2.800.000,00 kn, koja pred sudom nije čak niti razmatrana, već je bez održavanja ročišta pravomoćno odbačena. Pokazujući svim svojim vjerovnicima takvu tužbu, ali ne i presudu, njima je to naizgled bio dovoljno dobar razlog da pričekaju da im vrati novac, a mnogi su zakucali i na Landekina vrata pitajući „kad će biti isplata“ što je Landeka redovito prijavljivala policiji kao iznudu od 2003 godine do danas. Da je dobila novac iz kredita u kojem je založila kuću, Prežec je ne samo izjavila u MUP-u na zapisnik dana 23.04.2004. godine, i to po Landekinoj kaznenoj prijavi, već je isto izjavila i pred Općinskim državnim odvjetništvom u Dugom Selu, zajedno sa još deset djelatnika Liston-a, u kaznenom postupku protiv tadašnjeg vlasnika koja prijava je također pravomoćno odbačena, a o svemu je objavio i Večernji list u podužem članku. Naravno, 529.000,00 kn u Prežeckinim „lovačkim pričama“ poraslo je na 5.000.000,00 kn pa je u medijima izjavljivala da je prevarena za cijelih 900.000,00 eur-a što je pak državno odvjetništvo odbilo utvrdivši istragom da je novac iz kredita dobila ona na njen živor račun u PBZ.
2005 godine – Darinka Prežec imala je drugu priču a i napadala je druge ljude
Osjetivši da joj „priča leži na staklenim nogama“ Prežec je nagovorila Damira Ajdukovića, hrvatskog branitelja da se ozbiljno zaprijeti ubojstvom Landeki, tražeći izlaz za situaciju u koju je upala u nasilju i prijetnjama, a zbog čega je odvjetništvo podiglo optužnicu protiv Ajdukovića.
A što je učinio Živi zid?
Iako upoznat sa svim ovim rješenjima, presudama, kao i djelima Darinke Prežec, te s činjenicom da je više puta pravomoćno osuđivana zbog nekoliko kaznenih djela Živi zid ustrajao je u rijetko viđenoj medijskoj kampanji, te su Prežecku i nadalje aktivno poticali u javnosti da širi svoje laži i neistine. Niti jedna deložirana obitelj nije dobila takvu pažnju Živog zida kakvu je dobila Darinka Prežec pa su s njom sudjelovali u nekoliko TV emisija, a dotična je gotovo svakodnevno prisutna u prostorijama Udruge Stop deložacijama.
Istovremeno su svojeg člana Damira Ajdukovića Tinkija, hrvatskog branitelja, iz prostorija Udruge Stop deložacijama i Živi zid – deložirali.
U Zapisniku u kaznenom predmetu br. 13-KO-1286/14 od 01.10.2014. stoji; „u telefonskom razgovoru s Udrugom Živi zid utvrđeno je da je okrivljeni beskućnik, da su ga istjerali iz prostora Udruge u kojem je boravio, s time da je preko telefona od Vladimire Palfi iz Udruge Stop deložacijama dobivena obavijest da je i iz njihovog prostora izbačen, te da je rekao da će otputovati u Lihtenštajn“
Damir Ajduković – Tinki Dalmatinski Galeb u jednoj od deložacija (drugi s slijeva)
Odrekli se i osnivača Tine Ropara
Nije to prvi puta da je Udruga Živi zid umiješana u afere. Jedan od njihovih osnivača Tino Ropar, član stranke HSLS, i izabrani vijećnik Mjesnog odbora Novi Retkovec optužen je da je ucjenom i prisilom na prostituciju prisiljavao djevojku da mu daje novac i da mu osigura gradske stanove. Ropar je zbog toga uhićen, dok su iz Živog zida dali priopćenje da je on „slučajni član“ i da im podmeću.
Zapisnik sa Općinskog građanskog suda u Selskoj
U međuvremenu, politička stranka Savez za promjene promijenila je ime u Politička stranka Živi zid http://www.s-p.hr/pristupnica-zivi-zid-2/
N.L.
izvor HAZUD.hr
Nema komentara:
Objavi komentar